Akronim je već bio dovoljno okrutan. Prije više od desetljeća, dok su Portugal, Italija, Grčka i Španjolska pokušavali dokazati svoju kreditnu sposobnost sumnjičavom svijetu, uhvatio se izraz "PIGS" (svinje). No, prava uvreda bila je naizgled bezazlena fraza – "periferija" – nešto poput nazivanja Poljske "istočnom" Europom. (Ili Hampsteada "predgrađem".) Tisućama godina, mediteranski svijet gledao je na većinu onoga što se događalo sjeverno od Alpa kao nevažno, ako ne i barbarsko.
Koliko je onda boljelo kada se taj prezir preokrenuo. Ostvaruje se neka vrsta osvete, piše Financial Times. Španjolska je 2024. godine bila najbolje gospodarski performirajuća bogata nacija na svijetu, prema ocjeni The Economista. Grčka je krajem iste godine posuđivala novac po jednako povoljnim uvjetima kao i Francuska. Strane delegacije sada opsjedaju atensku političku elitu kako bi doznale kako provesti bolne, ali korisne reforme. Portugal raste brže od Njemačke još od vremena prije pandemije.
Ekonomski pokazatelji fluktuiraju, no čini se da je trend pomicanja političke moći prema jugu Europe nezaustavljiv. Prisutnost Giorgie Meloni kao jedinog europskog čelnika na Trumpovoj inauguraciji nije tek slučajnost ili rezultat trenutne slabosti tradicionalnih sila poput Velike Britanije, Francuske i Njemačke. Brexit je stvorio vakuum koji traži novu vodeću naciju u EU, a među izglednim kandidatima - Poljskom, Španjolskom i Italijom - dvije su mediteranske zemlje. Paradoksalno, čak i najveći izazov južne Europe - priljev neregularnih migranata morskim putem - postaje izvor utjecaja. Ostatak kontinenta bit će prisiljen surađivati s zemljama poput Italije kako bi kontrolirao migracije, slično postojećem sporazumu EU-a s Turskom. Južna granica Europe dobiva stratešku važnost nezamislivu u vrijeme osnivanja EU-a. Uzimajući u obzir demografske razlike između Afrike i Europe te nestabilnost u Sahelu, ovaj će izazov samo rasti, dodatno jačajući poziciju južnoeuropskih zemalja.
Međutim, rastući utjecaj Mediterana ne može se objasniti samo ovim čimbenicima. U Europi koja stari i bilježi spori rast, ključno je uspostaviti veze s dinamičnijim dijelovima svijeta. Stoga su posebno značajne one zemlje koje imaju povijesne i jezične spone s drugim regijama. Madrid se sada natječe s Miamijem za status središta španjolskog govornog područja, privlačeći kapital i talente iz Latinske Amerike. Ostaje vidjeti hoće li Lisabon postići sličan uspjeh kao most za brazilsko tržište, no temelji luzofonske povezanosti već su postavljeni. Sjeverna Europa, igrom povijesnih okolnosti, sve manje nalikuje svijetu budućnosti. Ne nazire se stvaranje francuskog, nizozemskog ili njemačkog govornog bloka koji bi parirao ovom trendu – osim ako Madagaskar ne doživi neočekivani procvat. S porastom globalnog značaja španjolskog jezika (koji je već prestigao francuski kao najpopularniji strani jezik na britanskim A-level ispitima), percepcija o tome koji dijelovi Europe djeluju izolirano, a koji služe kao poveznica s ostatkom svijeta, značajno se promijenila tijekom mog odraslog života.
Povijesno gledano, mnoge su velike civilizacije doživljavale unutarnje podjele između sjevera i juga. Marco Polo je Kinu vidio kao dvije zasebne cjeline, dok u Indiji postoje značajne razlike duž toka Gangesa. Čak je i američki građanski rat vođen duž geografske linije koja je dijelila sjever i jug. Ova tendencija prema podjeli često se temelji na klimatskim i agrikulturnim razlikama. Europa, međutim, predstavlja iznimku. Relativno homogena u bogatstvu, vjerskoj pripadnosti i gustoći naseljenosti, Europa se može promatrati kao jedinstvena cjelina u globalnom kontekstu. Ipak, upravo je ta prividna homogenost potaknula aroganciju sjevera prema jugu, što Financial Times ističe kao posebno bolnu točku.
Taj stav i dalje perzistira, što se očituje u strahu britanskih elita od "talijanizacije" svoje zemlje. No, takve predrasude o jugu kao nereformabilnom području pogodnom samo za odmor, postaju sve više anakrone. Iako se ekonomski napredak juga Europe od 2010. možda ponekad precjenjuje, strateški značaj Mediterana često ostaje nedovoljno prepoznat. Budućnost kontinenta mogla bi se oblikovati upravo na njegovom južnom dijelu, baš kao što je to bilo i u dalekoj prošlosti. Stoga se nameće pitanje: tko zapravo koga može smatrati periferijom?
Otvori KEKS Pay
Sjever je protestantski i zaglibio je u dekadenciju te tako moralno propada a to vodi i u materijalnu propast , jug se katolicki obnavlja , događa se mala revolucija povratka na bozje postavke , rad ljubav vjera i domovina