Trumpova beskrajna fidelika pred Kongresom pratila se kao noć dodjele Oscara, iako je zapravo bilo mnogo više znatiželjnih i usplahirenih u iščekivanju hoće li prema njima lansirati poneku Zlatnu Malinu. Nikad nijedan američki predsjednik nije toliko sebeljubivo drvio u svojem obraćanju. Nijedan nikad nije toliko dugo sam sebe hvalio, svoju genijalnost, vidovitost, gotovo pa božansko nadahnuće. Nikada toliko oduševljenje s jedne i toliko zabrinutih zaprepaštenih lica s druge strane kongresne političke razdjelnice.
Oduševljeni pljesak dijela republikanskih kongresnika, čak histerija na licima pojedinaca, u oštroj suprotnosti sa zaprepaštenim turobnim licima demokratskih, ali i pojedinih republikanskih kongresnika nedvojbeno doziva rasprave u senatu rimske republike tamo negdje dvadesetih godina prije Krista. Trump je za sebe već sam ustvrdio da je nadmašio Washingtona i sve druge “očeve domovine”. Jasno je da on tu svjesno provocira, sa žicom iskusnog showmana koji zna što je potrebno za “great television”, no pitanje je ostaje li samo na tome. Jer njegovi lakeji sve to što on sam laska sebi sad uzimaju kao minimum što se o njemu mora reći kad god netko uzaludno spomene njegovo ime – jedan je već zatražio da se njegov lik ukleše na Mt. Rushmore pokraj likova Washingtona, Jeffersona, T. Roosevelta i Lincolna.
Lik ima plan vladati doživotno i ne predavati vlast što je već pokušao. Slogan je Trump 2028! Njegovi trabanti pokušavaju progurati i osigurati mu 3. mandat i izigrati 22.amandman koji ograničava predsjednički mandat na 2 termina!