Početkom prošle godine stigla su prva oklopna borbena vozila Bradley, krajem travnja iz Francuske je dopremljen i posljednji od 12 ugovorenih borbenih aviona Rafale, iz Turske je dovezeno šest bespilotnih letjelica Bayraktar, s Francuskom je potkraj godine dogovorena nabava 18 samohodnih haubica Caesar, kupit će se i devedesetak raznih vozila, očekuju se još 44 borbena tenka Leopard 2A8 iz Njemačke, nabavlja se 420 teških terenskih kamiona Tatra... Cijena? Oko dvije milijarde eura. Vlada, kako je u Hrvatskom saboru rekao ministar obrane Ivan Anušić, provodi povijesnu modernizaciju Oružanih snaga, najveću od samostalnosti Hrvatske. Prošle je godine Hrvatska dosegnula 2,08 posto BDP-a izdvajanja za opremanje i naoružavanje, a čak trećina od toga ide na modernizaciju. Dinamika opremanja će se, najavio je ministar, nastaviti i podizati do 3,5 posto do 2035. Vlada je "odmrznula" i obvezni vojni dok. Zbog koga se to naoružavamo i obučavamo u ratnim vještinama? Tko su nam potencijalni neprijatelji?
TKO NAS TO NAPADA?
Zašto ulažemo milijarde u oružje? 'Postoje scenariji prema kojima bi Hrvatska mogla biti uvučena u rat u regiji'
Dok postoji NATO, mi smo sigurni, no što ako se raspadne? Što ako se i EU rastroji? Mnogo je tu tih ‘ako’
Komentara 37
IV
Tko ne želi financirati svoju vojsku, finacirat će tuđu, na svom teritoriju - Napoleon
Zato što graničimo sa srbijom.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
“Dok postoji NATO, mi smo sigurni?!” Dragi Ivica, rado bih živio u tom svijetu jednoroga i strateške bezbrižnosti, ali stvarnost je malo manje pastelna. Članstvo u NATO-u nije pretplata na Netflix gdje samo sjedneš i gledaš kako drugi rješavaju zaplet. Ima i sitnih obaveza — primjerice, imati modernu, funkcionalnu vojsku. “A tko nas napada?” Pa upravo je poanta da nitko ni ne pokuša. Oružje se, koliko god to zvučalo paradoksalno, drži da bi ostalo u skladištu. Odvraćanje, ne avantura. Recimo, kao ’91., kad baš i nismo imali čime odvraćati. I gle čuda — ista ona postava koja se nekad pozivala na ugroženost danas se fino oprema ofenzivnim sustavima i pritom nas promatra kroz optiku koja nije baš turistička. Ali da, sigurno je sve to samo za parade i vatromet.