Međimurski mediji, kako oni pisani tako i oni mrežni, svi su redom objavili tekstove o odlasku tog doista legendarnog međimurskog pjevača koji je živio povučeno, daleko od nacionalnih medija i nacionalnih diskografskih mogula. Daleko i od prevrtljivih svjetala pozornice pa za života nije stekao širu medijsku prepoznatljivost iako je na glazbenoj sceni djelovao desetljećima.
A Gusti Draksar doista je bio iznimno važna osoba za međimurski melos, koji je, uostalom, s pravom zaštitio i UNESCO, a koji je bio i jako važan kada su europski i svjetski moćnici odlučivali kamo staviti taj međimurski komadić iliti falačec zemlje nakon Prvog svjetskog rata. Gusti Draksar svojim je instrumentalnim, a posebno pjevačkim nastupima bio živi spomenik međimurske popevke, i to one autentične i životne, koja je doslovno izrasla iz inatljive međimurske zemlje. Tome je svakako pridonijela i činjenica da je rođen u Novakovcu, selu koje se smjestilo gotovo na obalama Mure uz veći Dekanovec, u kojem je nezaboravni kantor svojedobno bio svestrani umjetnik Florijan Andrašec, čovjek koji nije dozvolio da zaborav padne na međimurske narodne pjesme, ali koji je neke pjesme i sam napisao i skladao. Njegov je opus, primjerice, s puno ljubavi i umjetničkog digniteta izvodila i još uvijek izvodi Dunja Knebl.
Ti znaš, ali ti nisi svi.