Ako bude morala, Hrvatska će sigurno priznati Palestinu. Ali među zadnjima, baš kako i treba biti. Ako će to napraviti svi, onda je svakako neodrživo ostati na vjetrometini. Ne, ne mora Zagreb nužno čekati da se na to odluči Washington, ali svakako ne bi to trebao poduzeti prije Berlina. I ne, ne radi se tu o nekom povijesnom dugu RH prema Židovima, koji bi sezao još od WWII. Ili barem ne isključivo o tome.
Hrvatska nije pravno ništa dužna, a moralna obveza koji osjeća dio Hrvata ne proizlazi iz osjećaja grižnje savjesti. Već iz jasnog osjećaja da je to ispravno te da je odnos svijeta prema Židovima bio dvoličan i nepravedan onda, kao što je nepravedan i licemjeran danas. Ako je netko izložen stvarnoj prijetnji genocida, onda su to prije svega – Židovi, onda i danas. Izrael je hrid spasa u arapskom moru širokom 6000 kilometara, u kojem živi pola milijarde Arapa. Židovi nisu nikakva prijetnja njihovu opstanku. Naprotiv, oni su ti kojima se dalje prijeti uništenjem. Od rijeke do mora, uzvikuje se od Los Angelesa do Berlina! Ima li netko tko ne razumije da to znači ništa manje nego uništenje Izraela? I što to znači za Židove koji u njemu žive?
Nema se što dodati. Jednostavno, argumentirano i uravnoteženo napisano, za razliku od histerične ideološke novinarske propagande u ostalim medijima.