Vlada je opet posegnula za mjerama ograničavanja cijena goriva. Zbog nove eskalacije krize na Bliskom istoku i zatvaranja Hormuškog tjesnaca, cijene nafte na svjetskom tržištu drastično su porasle. Premijer u svojim istupima koristi termine stabilnost, predvidljivost i socijalna kohezija. Argument je Vlade da je država "jedini štit" građana i gospodarstva, a da je intervencionizam nužan kako bi se spriječio inflatorni šok, iako već i sad imamo jednu od najviših inflacija u EU. Ukratko, mjere su alat kojim Andrej Plenković nastoji održati percepciju kontrole nad krizom.
Kako smanjiti PDV ili poreze općenito? Pa imamo preko polovice zaposlenih u javnim strukturama ili na raznim parazitskim radnim mjestima, preko polovica zaposlenih samo troši, ne stvara novu vrijednost. Imamo umirovljenika koliko i zaposlenih, dodajte još socijalu i civilno društvo. To je enormno opterećenje za malo i krhko gospodarstvo... Reforma? Dobili smo "reformu" - uveo se porez na nekretnine. Ali ne onako kako se trebao uvesti - smanjiš porez na rad i kapital, uvedeš porez na nekretnine, pa dobiješ nešto malo konkurentnije i manje opterećeno gospodarstvo, preneseš opterećenje bar malo na mrtvi kapital. No ne, kod nas se porez na nekretnine uveo samo kao još jedan porez, a sve da bi se dobilo još više love za dijeljenje, za ove koji prosvjeduju i u ovoj situaciji sada... O reformama slušamo već desetljećima, a za to vrijeme javne strukture bujaju i sve više su svrha same sebi, sve manje su servis građana. Sve su glomaznije i skuplje, sve veće opterećenje... Nije niti u EU puno bolje, vidiš da stvari nisu dobre, ako se na regulaciju troši više nego dvostruko više nego na razvoj i istraživanje. Prazne priče o smanjenju birokracije vide se svaki dan - puna usta za povećanje efikasnosti, a odmah isti dan neka nova regulativa, neki novi namet.