Kada je 6. listopada 2000. u 22.30 sati Slobodan Milošević stao pred televizijske kamere kako bi objavio da više nije predsjednik Savezne Republike Jugoslavije te da će se "posvetiti obitelji i unuku Marku", prethodni dan, 5. listopada, ušao je u povijest.
Dan nakon izbora, opozicijska koalicija DOS proglašava pobjedu na izborima za predsjednika i zastupnike savezne i lokalnih skupština, dok koalicija Miloševićeve Socijalističke partije Srbije i Jugoslovenske levice njegove supruge Mirjane Marković, poraz priznaje samo na lokalnim izborima. Odgovor je bio buran i bučan: stotine tisuća ljudi izlaze na ulice u znak prosvjeda, a blokade se šire po cijeloj Srbiji. Mnogi građani Srbije vjerovali su da je to konačan poraz autoritarnog režima i da su nastupile korjenite demokratske promjene, uzdajući se u vladu reformatorskog premijera Zorana Đinđića. No idila demokracije potrajala je vrlo kratko – premijer Đinđić ubijen je u atentatu 12. ožujka 2003., a ideološki heterogena demokratska oporba ubrzo se potpuno raspala. Vlast u Srbiji, četvrt stoljeća poslije, dijele politički potomci Miloševićeva režima.
Vučić nije poražen. Bar ne na izborima. Nije ni na ulici. Sve se to pretvorilo u iscrpljivanje srpske ekonomije. S jedne strane kradu Vučić i njegovi, s druge strane blokiraju investicije i obrazovanje "studenti". ...nije da mi smeta, dapače! Srbijaja sve više sliči na osušenog moljca 😏 Samo tako "napred"!