Postoje trenuci kada Isusova radosna vijest zvuči gotovo kao heretički šapat koji se suprotstavlja gromoglasnim izjavama svijeta ispunjenog prijetnjama. Politička retorika našeg vremena – bilo u Europi ili u SAD-u – često podsjeća na tragičnu predstavu u kojoj su siromašni i slabi u najboljem slučaju zanemareni, a u najgorem prezreni. U tom kontrastu leži prava snaga Isusove poruke: on nepokolebljivo zagovara "opciju za siromašne", dok se svijet (i sam siromašan) radije priklanja "opciji za bogate".
Ali, kako ova poruka može promijeniti svakodnevni život? Zamislimo jednu samohranu majku koja balansira između slabo plaćenog posla i brige za svoju djecu. Ili beskućnika koji traži sklonište tijekom hladne zime. Što znači pristupiti tim ljudima slijedeći Isusov primjer? Jesmo li spremni preispitati društvene strukture koje stvaraju takve situacije?