Politički analitičar Mate Mijić bio je gost današnje emisije Večernji TV-a, na posljednji dan predizborne kampanje i dva dana prije predsjedničkih izbora koji nas očekuju. Mijić je ovoga petka s Petrom Maretić Žonjom prokomentirao aktualno stanje, kao i završna obraćanja svih kandidata koja se mogu čuti tijekom dana, s obzirom na to da s ponoći nastupa izborna šutnja.
Sutra imamo izbornu šutnju, a u nedjelju su izbori, treći ove godine. Je li već sve poznato ili očekujete prevrate?
Nezahvalno je govoriti prije nego što narod odluči tko će biti predsjednik jer da je već sve odlučeno, onda ne bismo imali izbore. Ipak, čini se kako je sve već zadano. Imali smo rast kandidata, ali ništa revolucionarno da bi značajno poremetilo odnose među njima. Zoran Milanović ima tu dominantnu i lagodnu poziciju, Dragan Primorac je morao ući u radni tonus i imati političku energiju, dosta se i on promijenio. Selak Raspudić je pokušala zagrabiti u HDZ-ovo biračko tijelo što je nezahvalno jer joj se supruga vezuje uz Zorana Milanovića, a ona dolazi iz Mosta koji je relativno nedavno napustila, a znamo da HDZ i Most idu kao ulje i voda. Teško je vjerovati da netko takvog profila može zagrabiti u to disciplinirano biračko tijelo. Ivana Kekin je htjela konsolidirati progresivističku bazu, što mislim da je u dobroj mjeri i uspjela. Imamo i tri desnih kandidata koji će između sebe odlučiti tko drži primat, a imamo i Tokića Kartela koji već sada može reći ''Mama, zadnji sam''.
Očekujete drugi krug u kojem će biti Milanović i Primorac?
Sve vodi prema tome, ne vidim da bi se moglo dogoditi nešto što bi to značajno promijeniti.
Može li Milanović pobijediti u prvom krugu?
Za Plenkovića bi to bila potpuna politička katastrofa, ali mislim da je to nerealno čisto zbog broja kandidata. Kandidat vladajuće koalicije će ići na više od 20 posto, a tu su i kandidati koji imaju značajniji postotak glasova. Kad to zbrojite, dođete do toga da je matematički nemoguće pobijediti u prvom krugu. To bi se moglo dogoditi samo da Primorac padne značajnije od 20 posto. Iako izlaznost može biti manja nego posljednji put, mislim da su birači Milanovića opušteniji od birača vladajuće koalicije tako da ne vjerujem da će oni ostati doma, a birači Milanovića u tolikoj količini izaći na izbore.
Svi spominju da je sve gotovo, može li to demotivirati birače?
Opasnost postoji, ali nije velika jer je Milanović dobro uokvirio ovu kampanju. Nama se ona događa između dvije temeljne političke poruke koje dobro rezoniraju s biračima - prva je od Primorca koji govori da nam ne treba svadljivac zbog kojeg nam pati ugled u svijetu, dok je druga Milanovićeva koja navodi kako treba zaustaviti svevlašće Plenkovića.
Milanović je baš takvu poruku i danas poslao.
Više birača dijeli tu zabrinutost Milanovića nego što se slažu s porukom Primorca.
Ipak poziva birače da izađu na izbore. Radi tu mobilizacijsku kampanju.
Jasno je to njemu potrebno, daje tu dozu dramatike i govori kako ''su izgubili sve ako izgube ove izbore''.
Milanović je ranije rekao kako mu SDP treba samo da ne pokradu izbore, a nakon toga je rekao da od SDP-a traži promatrače u ''svakom selu''. Je li taj strah od krađe na izborima opravdan?
Ja bih rekao da nije. Mislim da Milanović namjerno pretjeruje kako bi stvorio atmosferu da se u Hrvatskoj borimo za demokraciju i da nam treba pučki tribun koji će nas voditi do slobode. Hrvatske institucije nisu u potpunosti slobodne, ali Milanović nije doprinio gotovo ništa da doprinese većoj slobodi tih institucija. On je čelni čovjek oporbe i on je kamenčić u cipeli Plenkovića. Tko to želi od predsjednika, Milanović to radi u potpunosti i to radi gotovo briljantno. Drugi je problem, kada kontrirate predsjedniku Vlade, doći ćete do toga da institucije koje su u zajedničkoj nadležnosti pate. To je dvosjekli mač. Milanović koliko je u nekim stvarima pomogao, toliko je i odmogao.
Očekuje li nas onda i idućih 5 godina tvrda kohabitacija?
Dok je Plenković u sedlu, ne vidim zašto bi se to promijenilo. To što Milanović ne može ići po treći mandat predsjednika, to ne znači da je to kraj njegove političke karijere. Ne bih isključio da će Milanović idući put doista dati ostavku i ići za premijera, pogotovo ako SDP budu na životu održavali njegovi bivši ministri i njegovi đaci.
Vidite ga i dalje u politici?
Izgleda li vama da bi Zoran Milanović mogao raditi bilo što drugo osim ovoga? Kad ste toliko dugo u politici, pogotovo toliko visoko, to stvara određenu ovisnost. Milanović nije osoba koja bi ujutro mogla ići na ribe, promatrati bonacu i razmatrati život i bitak. On je politička životinja, par excellence, i to ne može tek tako izaći iz čovjeka.
Najnovija anketa pokazuje da rastu i Primorac i Milanović, Selak Raspudić je čvrsto na trećoj poziciji, a Kekin je pala za jedan postotni poen. Primorac raste - vidite li neka poboljšanja u njegovoj kampanji?
Samo po sebi, to smo davno govorili, kad dođe intenzivni dio se gleda koliko tko ima divizija. Prisutnost više nije neki zgođušni intervju, ako sada nemate oglašavanje i teren, slabije ste vidljivi i tonete u drugi plan. Iza Primorca stoji ozbiljan marketing, stranka stoji iza njega.
Stoji li HDZ iza njega? Imali smo situaciju da su mu skupovi bili poluprazni, nema te energije.
Nema energije, ali se približavaju lokalni izbori i puno HDZ-ovih birača iz drugog i trećeg reda će se htjeti dokazati Plenkoviću da su oni ipak ostvarili respektabilan rezultat u svojoj sredini. Nemojmo zaboraviti da je HDZ u Šibeniku htio na Općem Saboru predstaviti sve svoje kandidate za lokalne izbore, ali to Plenković ipak nije napravio. U njihovim redovima još traje bitka za pozicioniranje na izborima i tu će se gledati koliko je kakav rezultat odradio za Primorca koji je očito bitan šefu stranke. Puno njih će zato za sebe odraditi puno za rezultat Primorca. Primorac je pak na početku bauljao Hrvatskom s generičkim porukama mira, ljubavi i zajedništva, kao iz onih istočnjačkih kolačića. Kao da je išao za misicu a ne predsjednika RH. To je bilo ništa ni sa čime. Ipak, u jednom trenu ga je očito netko ozbiljan počeo savjetovati i sada to onda ipak na nešto izgleda. Primorac je kao Tokić Kartelo, samo što jedan plače, a drugi niti ne trepne, a opet je došao do toga da tri sata u sučeljavanju bude discipliniran i drži fokus na Milanoviću. Bio je vrlo pripremljen, takav tip discipline vi morate razviti da se ne izgubite tako što ćete se braniti tri sata od svih napada. Od njega ste mogli čuti nešto o mandatu Milanovića kao premijera, iz trenutnog mandata, koliko Milanović neke stvari ne prati a trebao bi... To više nije Primorac s početka kampanje.
Koliko mu je pomoglo odmicanje fokusa s njegovih afera? Kekin je na početku imala gotovo tjedne konferencije koje su bile usmjerene prema njemu i spornim stanovima Primorca. Fokus se maknuo s njega na ovu kavu Kekin-Jelavić.
Meni je savršeno jasno da Dragan Primorac neće na sučeljavanju odgovarati na pitanja koja mu nisu ugodna i koja nisu odgovorena na početku kampanje. Sad dolazimo do druge situacije i pitanja je li ''klopka'', kako ju je Kekin nazvala, napravljena da skrene pozornost s toga. Ne možemo reći ni da ni ne, ali je činjenica da u klopku, ako i postoji, morate sami upasti. Njezin suprug je u nju sam upao. Na javne kave na punom zagrebačkom trgu, na ostakljenoj terasi, ne idete u kampanji svoje supruge s osobama profila Nikice Jelavića. To rade neki naivni, rekao bih čak i bedasti ljudi. To se jednostavno ne radi. Sad kad se to dogodilo, moglo se sve i vještije zatvoriti. Možemo vidjeti da ovo nije tema. Mi smo u pressici Nikice Jelavića vidjeli da tu nema ničega revolucionarnog.
Je li on dao te dramatične dokaze koje je navodio?
Ja to ne vidim. Cijela ova sapunica, ne možemo je nazvati ni aferom, posljedica je toga što su se u taboru Možemo usplahirili, što oni u takvoj situaciji moraju signalizirati vrlinu i glumiti najveće pravednike.
Koji je motiv Nikice Jelavića da zove Milu Kekina usred kampanje?
Sigurno nije motiv predsjednička kampanja Ivane Kekin. Ne bih se čudio da je motiv lokalni izbori, Zagreb je veliki kolač i puno projekata ostvaruju ljudi iz kruga Nikice Jelavića, kao i on sam. Činjenica je da iz biznisa ima poseban interes u Zagrebu, a na vlasti je trenutno Možemo koji je očito stao nekima na žulj. Nemoguće je odrediti bez saznanja tko ima interes, ali je naša uloga reći da pozamašan interes u Zagrebu postoji i da je Možemo očito nekome stao nekima na žulj. Ipak, spomenuo bih jedan trenutak kod Ivane Kekin - Možemo je ovom kampanjom pokazao kraj svoje političke emancipacije od SDP-a pod vodstvom Zorana Milanovića. Kekin je u sučeljavanju poljubila prsten Zorana Milanovića, tri sata ga nije praktički ni spomenula, nije mu se ni obratila. Znamo da je Možemo nastao na emancipaciji progresivističke lijeve scene, nisu podržali ludovanje Milanovića na parlamentarnim izborima, ali je ovo njihov povratak pod skute Zorana Milanovića, a vidjet ćemo još samo hoće li to biti kratkoročno ili dugoročno.
Kekin je na početku startala s ispod 5 posto, a sada je došla do 8% i više. Može li se zaključiti da je uspjela mobilizirati biračko tijelo svoje stranke?
Mislim da je to bio cilj i da su oni to uspjeli. Mislim i da je ova kava s Jelavićem uspjela mobilizirati to progresivističko urbano biračko tijelo koje je osjetljivo na ljude poput njega, ali se bojim da su si ograničili rast. Ako vam cijela kampanja prođe na tome, bojim da ste se zakucali za svoju bazu koja vam bezuvjetno vjeruje, ali ste si ograničili mogućnost rasta.
Kad spominjete javno zdravstvo, u zaborav je potpuno pala afera s Berošem. Možemo li i tu tražiti neki motiv?
Afere jako brzo prođu u zaborav. Kad ste Šveđani, onda se o ovakvoj aferi priča godinama i izučava se u udžbenicima, a kod nas je to ''jedna od''. Koliko je Plenkovića zamijenio ministara, trebao bi autobus za sve. Ova je možda najozbiljnija, a svejedno je vrlo brzo pala u zaborav. Teško mi je to objasniti osim nesviješću društva i odgovornošću medija, moramo biti malo samokritični. Ako građani ne smatraju tu temu važnijom od Dubai fritula i ako mediji ne kažu da se držimo sukusa stvari, onda završimo na ovome. Tu je velika odgovornost medija, ali i cijelog društva.
Mnogi kažu da je ovo najdosadnija kampanja ikada. Slažete li se?
Bila je vrlo neinovativna. Kao primjer navodim pjesmu Marije Selak Raspudić, obrada hita Divljih jagoda ''Marija'', to je vrlo banalan pristup - pjesma se zove kao i kandidatkinja pa je idemo prepjevati. Birači za koje Marija Selak Raspudić ima veliki potencijal, mladi sve desniji birači, nemaju blage veze tko su Divlje jagode. To su strateške sitnice koje vam limitiraju rast. Kampanja je dosadna jer su odnosi ostali zadani kakvi su bili. Vidimo transformaciju Dragana Primorca iz Nike Tokića Kartela u kredibilnog kandidata, ali bi mu trebalo jako puno vremena da bi on postao politički teškaš poput Milanovića.
Izostale su teme koje zapravo spadaju u ovlasti predsjednika RH, a nije se gotovo uopće spominjala ni ideologija.
To je užasno i katastrofa. Prvenstveno je Plenković uz veliku pomoć Milanovića deideologizirao hrvatsku političku scenu, ona se sada svela na to jeste li Milanovićev igrač ili ste Plenkovićev žetončić. Imamo ozbiljne političke snage u Saboru koje se bore emancipirati jer ako kažu nešto protiv Milanovića onda bi ih se moglo svrstati pod Plenkovićeve žetončiće, a ako budu za, onda ih se može smatrati ruskim igračima. Imamo jednu vrlo polariziranu političku scenu između dvojca koji gleda isključivo svoj politički interes. To što se u kampanji priča o svemu osim o ovlastima pokazuje i kako se nema ideja o tome kud bi Hrvatska trebala ići, u kojem smjeru. Nje trenutno nema i svi je se boje izraziti kako ih se ne bi svrstalo. Bilo bi vrlo zanimljivo da se netko odvaži izaći iz tog okvira.
Imamo i tezu da su neki kandidati koji su tu ''samo usputno'', odnosno više ih zanimaju lokalni izbori, a tu se spominje uglavnom Marija Selak Raspudić. Mislite li da bi ona mogla dobro proći na lokalnim izborima u Zagrebu ako ne uspije na predsjedničkim?
Nama i predsjednik RH je pokazao kako mu je jedna utrka milija od ove koju trenutno trči, pa ispada da je jedino Draganu Primorcu ova utrka najdraža, dok bi svi ostali bili u nekoj drugoj. Milanović je na kraju bio prinuđen ići ponovno u ovu utrku. Selak Raspudić je kandidatkinja velikog potencijala, ali u ovoj kampanji to do kraja nije došlo do izražaja. Ne znam što bi na lokalne izbore rekao njihov veliki prijatelj Trpimir Goluža koji je već najavio kandidaturu za gradonačelnika Zagreba. Njegova kandidatura joj je tu zapreka, no nije isključeno ni da će oni dogovoriti tko bi bio bolji kandidat.
Što je stvarni cilj kandidature Nike Tokića Kartela?
Teško mi je govoriti, on je bio kandidat i na prošlim lokalnim izborima u Zagrebu. Tad je bio Željko, možda će opet sada kao Niko, ali ne znam tko bi stao iza njega. Zagrebačka utrka je mnogima zanimljiva zbog tih biznis interesa. Međutim, tu je jako puno kandidata koji potporu traže određenih krugova, vidimo da je samo iz Bandićevog kruga proizašlo četvero do petero kandidata.
Zanimljivo je to kako smo skupo platili slobodu, koliko je krvi proliveno i onda bi trebao biti uvjerljiv pobjednik izbora covjek koji mice bistu prvog hrvatskog predsjednika iz Ureda, covjeka koji dolazi iz stranke koja je napustla sabornicu kad se glasalo o neovisnosti. Mi Hrvati smo politicki mazohisti i drzavu sigurno nismo zasluzili imati. Kmetovska podloznost koja nikada nece proci.