U studiju Večernjeg lista gostovala je ustavna stručnjakinja, profesorica Ana Horvat Vuković koja je govorila o slučaju trudnice Mirele Čavajde, prizivu savjesti liječnika, kao i o tome što treba promijeniti u Zakonu. Emisiju putem videolinka vodila je novinarka Petra Maretić Žonja.
Horvat Vuković je komentirala što je sve zapravo otkrio slučaj Mirele Čavajde koji je dospio u javnost.
"Taj slučaj je razotkrio kako sve one individualne priče koje smo slušali, da ne predstavljaju neke izolirane slučajeve, nego predstavljaju odjeke tog strukturalnog problema, tog institucionalnog nasilja prema ženama a što se odnosi na nedostupnost prava na pobačaj", kazala je Horvat Vuković.
"Zakon i Ustav su vrlo jasni i odluka Ustavnog suda je vrlo jasna. Mi nemamo dvojbe je li pravo na pobačaj ustavna kategorija ili nije, nemamo dvojbe što piše u zakonu i kako bi ga trebalo tumačiti, tu se sada u zadnje vrijeme bacaju, hajdemo reći, neke dimne bombe u smislu nekakve terminologije, je li to feticid ili nije...Ali pravno, važno je napomenuti ta pitanja su jasna i određena", kazala je.
Mirela Čavajda sada ide na prekid trudnoće u Sloveniju. Kako je to moguće?
"Nažalost mora ići na prekid trudnoće u Sloveniju zbog toga, priznaje i sam ministar zdravstva, djer mi u Hrvatskoj ne raspolažemo sa specijalistom koji bi bio obučen za porvedbu zahvata kakav je njoj indiciran u ovom tjednu trudnoće. To nije postupak koji je teško naučiti, niti je kompleksan za naučiti, u Sloveniji su ga naučili, niz doktora i uopće ne sumnjam u naš zdravstveni sustav da odgovori tim izazovima, ali nemamo, i vjerojatno je to zbog toga priziva savjesti i stigme koja prati zdravstvenu uslugu kao što je prekid trudnoće", kazala je.
Ako se Zakon ne provodi u potpunosti mi ga zapravo ni nemamo. Vi morate imati pravo u potpunosti ili ga nemate, dodala je.
Može li Čavajda tražiti odštetu od države?
"Treba li, to može odgovoriti samo ona i njezina obitelj. Ne sumnjam da bi Hrvatska mogla završiti pred Europskim sudom za ljudska prava radi ovog pitanja jer se zapravo radi o nedostupnosti nominalno postojećeg prava na prekid trudnoće. Države imaju obvezu temeljem europske konvencije za zaštitu ljudskih prava da omoguće jedan efikasan zdravstveni okvir, tj. da javno zdravstveni sustav strukturiraju tako da će ženama omogućiti zaista pristup trudnoći, da to ne bude iluzorno. Nama ništa ne znači da imamo pravo na papiru, mi ga moramo zaista moći koristiti", kazala je
Naglasila je da ne može tvrditi kako bi taj slučaj završio na ESLJP-u ali da ima jako dobre izglede pred sudom, na žalost po RH
Vlada ignorira da se donese novi zakon.
"Ustavni sud, je naložio da se u roku od dvije godine zakon, ne da se donese novi, već da se osuvremeni, eventualno nadopuni. Taj rok je instruktivni rok, znači to nije rok koji istekne sa zadnjim danom i Sabor je u nekom prekršaju, kršenju Ustava. Nesumnjivo je da se vlast nosi s jako osjetljivim pitanjem. Neaktivnost vlade je u ovom smislu zapravo miješani blagoslov s obzirom ako bi se Vlada upustila u rekonstrukciju Zakona i redefiniciju prava na pobačaj tu uvijek postoji opasnost da bi se u Zakon unijele nekakva rješenja koja ne bi odgovarala duhu Ustava, koja bi na neki način otežavala ženama pristup prekidu trudnoće tako da za liberalnu struju našeg stanovništva, a to je velika većina, nereagiranje Vlade i dopuštanje Zakona iz 1978. i dalje dobra vijest", objasnila je.
"U politici uvijek morate raditi kompromise. Kada vi imate jednu konzervativnu vladu jasno je da vlada ne može sve, a možda privatno i želi iznjedriti neki izrazito progresivni zakon", dodala je.
Dodala je da je Zakon jasan, ali je zastario po terminologiji."No, ako se donosi novi zakon trebalo bi iskoristiti da se temeljito regulira priziv savjesti kako ne bi više dolazilo do situacije da liječnici kada koriste svoje ustavno pravo na priziv savjesti dolaze u situaciju da se njihove putanje ukrštavaju s putanjama trudnica koje također imaju ustavno pravo da zatraže prekid trudnoće. Tu država mora jasno urediti način postavljanja, obaveze zdravstvenih ustanova, obaveze ravnatelja kako ne bi došlo da se ta dva prava međusobno potiru", kazala je.
"Treba reći da sa stanovništva ustavnog prava, pravo žene na izbor proizlazi iz prava na jednakost i prava na slobodu, a to zahtijeva da svi pobačaji na zahtjev žene budu javno financirana, budu na teret HZZO-a", naglasila je.
Kako je moguće da u svim bolnicama u Zagrebu liječnici imaju priziv savjesti, a u Rijeci nema niti jedan?
"Svaki liječnik će vam to potvrditi, stanje na odjelu kreće od čelnika tih odjela i onda u nekoj ustanovi od ravnatelja ustanove. Vi u svakoj instituciji imate određenu institucionalnu klimu, određenu mikroatmosferu gdje čak i liječnici privatno ne bi bili skloni ulaganja priziva savjesti, oni možda svejedno njega nominalno postavljaju zato što osjećaju pritisak od svojih ostalih kolega, da ne talasaju. To je nešto što naši liječnici nazivaju nagovor savjesti. Osjećate se manje više prisiljeni da ga ulažete. Tako je slučaj da se šalju liječnici na specijalizaciju i to oni koji ulažu priziv savjesti jer postoji sigurnost da jednog dana kada budu ginekolozi neće provoditi prekide trudnoće", kazala je.
"Vi kada gledate svjedočanstva s naših medicinskih fakulteta, o prekidu trudnoće gotovo se uopće ne daje ikakva pozornost i uče tehnike. Naši specijalizanti ja mislim da jako, jako oskudno uče o tim procedurama", kazala je.
Komentirala je i situaciju da politika kadrovira u bolnicama i preko ravnatelja progurava ginekologe koji će raditi u toj bolnici.
"Rezultanta je takva kakva je. Kako stati na kraj, da se preko ravnatelja osigura da se to provodi. Ako sam ja žena koja hoće pobačaj, mene ne zanima hoće li meni pobačaj obaviti liječnik kojeg su zaposlili tamo jer su znali da on nema priziv savjesti, koriste li oni usluge vanjskih pružatelja, to nas ne interesira, međutim interesira nas da se novac poreznih obveznica i obveznika koristi u te svrhe, jer opat ako sam trudna žena i tražim prekid trudnoće, ja financiram taj zdravstveni sustav i troši nova za dolazak vanjskog pružatelja usluga za koju su liječnici u matičnoj ustanovi već plaćeni", kazala je.
"Ima pravo na cjeloviti zdravstveni okvir blabla trućtruć moguća je tužba blabla trućtruć". Slučajno mi je otkrivena kvržica na plućima. Čekao sam prvi pregled kod pulmologa pa potom još pravi CT pluća 6 mjeseci. Nakon toga još tri mjeseca do drugog pregleda pulmologa koji zasad smatra da nije opasno. No prije sljedeće kontrole morao sam obaviti još niz pregleda koji su se razvukli na 6 mjeseci. Potom moram na ponovo na pregled pulmologa koji čekam još 2 mjeseca i onda opet čekam 3 mjeseca do sljedećeg CT-a. Tek tada će biti manje-više sigurno da nije maligno. Poznanik je tako umro od karcinoma prije nego je dočekao kraj dijagnostike! Mislim da "cjeloviti zdravstveni okvir" puca na mnogo češćim stvarima, od kojih ljudi redovno umiru, da bi se davale ovako bombastične izjave za ovaj vrlo rijedak slučaj. Ne želim suditi o ozbiljnosti tog slučaja, no majčin život nije ugrožen (ako sam dobro shvatio), pa smrti svih osoba koje su u međuvremenu preminule čekajući adekvatnu medicinsku skrb ipak imaju veću težinu. No, bodove na ovome skupljaju lijevi političari pa su svi mediji odmah digli buku.