Legendarni igrač zagrebačke Lokomotive Nikola Plećaš (76), kojemu su prepune tribine na prvenstvenim i reprezentativnim utakmicama skandirale “Sveti Nikola”, bio je istinska zvijezda ne samo u Zagrebu nego i u cijeloj bivšoj državi. Čovjek koji je s Lokomotivom osvojio prvi međunarodni kup – Kup Radivoja Koraća 1972. te s reprezentacijom bio prvak svijeta i Europe te osvojio srebro na Olimpijskim igrama u Meksiku, živi kao umirovljenik u Zagrebu.
Nakon košarkaške karijere doživio je životnu kalvariju, o čemu je, između ostalog, govorio u emisiji Zavidavanje Lade Tomičića, a tvrdi da se sve dogodilo zbog njegove nacionalnosti.
– Od devedesetih ne mogu naći nikakav posao, 14 godina sam nezaposlen, znači nekome je to smetalo. Jako su mi zamjerali što sam 1991. prihvatio biti šef struke u banjalučkom Borcu. To mi prigovaraju i prenose mi do danas, ali ne prenose da me 14 godina nisu htjeli zaposliti – rekao je Plećaš i dodao:
– Imam dosta veliku obitelj, i sa svoje i sa suprugine strane, a strah da će se to politički i fizički odraziti na ljude koji su sa mnom u kontaktu jedan je od glavnih razloga zašto nisam pristao na preseliti se u Beograd i dobivati dvaput više novca nego što danas primam od našeg Ministarstva sporta.
Smatra li da mu je popularnost ipak pomogla da bolje prođe.
– Vjerujem da su moja popularnost i moje ime utjecali na to da imam neki mir. Nisam doživio nikakvo fizičko zlostavljanje, ljudi su sa mnom normalno razgovarali. No, to se očito odrazilo tako da nisam mogao dobiti posao.
Plećaš je rođen u selu Bruvno koje u sastavu općine Gračac.
– Rođen sam u Bruvnu u Lici i moram priznati da je tamo sada pustoš. Puno je napuštenih kuća koje nisu obnovljene. Obiteljski smo pomogli obnoviti svoju kuću, nismo čekali državu. Bila je devastirana, bilo je jako ružno. Došli smo treći dan nakon Oluje i našli pobijenu stoku, zatvorene pse... Ta kuća nije bila na putu vojsci. U šali volim reći da je to bilo oslobođenje – rekao je Plećaš.
Otvori KEKS Pay
Niti moj susjed mobilizirani branitelj nije mogao više naći posao pa je bio 15 godina nezaposlena osoba. Nakon povratka na posao dobio otkaz i završi na burzi rada. Nitko ga nije želio zaposliti posebno kad istakne sudjelovanje u ratu kao branitelj. Sada je u mirovini biti će 15 godina i tko ga pita kako mu je bilo svih tih 30 godina.