Ne želim sudjelovati niti poticati podjele na Filozofskom fakultetu iako nedvojbeno postoje. Tim je riječima Marko Tadić, profesor s Odsjeka za lingvistiku, odgovorio na naš upit za paralelni intervjue njega i kolege mu s fakulteta i protukandidata na prošlim izborima za dekana Nevena Jovanovića prije nego što je stigla presuda za mobing dekanici Vesni Vlahović–Štetić te posljedično i odluka rektora Damira Borasa da je smijeni. Tadićeva prijava za kandidaturu nikad nije ni stigla do Senata zagrebačkog Sveučilišta, koji mora potvrditi odluku Fakultetskog vijeća. Odbacilo ju je ono većinom glasova svojih članova, a poslalo je samo onu Jovanovićevu. Situacija u koju su se doveli na Filozofskom fakultetu, dodaje Tadić, nedopustiva je, a atmosfera za rad u instituciji u kojoj se nalazi “najveća koncentracija humanističke i društvene inteligencije u ovoj zemlji”, kako Tadić opisuje Filozofski fakultet, trebala bi biti takva da se u potpunosti odbace ideološke razlike. No svoje je stavove jasno izrekao u svom dekanskom programu kojim se kandidirao, a čije detalje donosimo u nastavku...
Evo što misli o ugledu fakulteta u posljednjih nekoliko godina.
Dojam o fakultetu, kako na Sveučilištu tako i u široj javnosti, uvelike je dobio negativan predznak, ponajprije zbog niza zbivanja koja su mu izravno narušila ugled, poput uklanjanja pojedinih uglednih profesora s fakulteta unatoč jasno iskazanim potrebama za njihovim daljnjim radom ili pokušaja oduzimanja postignutih kvalifikacija koje su kulminirale i sudskim presudama protiv fakulteta. Takvi potezi nesumnjivo su pridonijeli negativnoj percepciji. Kao dekan bih želio spriječiti produbljivanje sukoba, koji će poslušati svaku stranu ravnopravno, saslušati argumente, potražiti savjet i djelovati pravedno.
Ipak, raznorodnost Filozofskog nešto je, tvrdi, što treba poticati...
Ona se ne treba smatrati njegovom manom, već vrlinom. Ta raznorodnost ima i svoju visoku organizacijsku cijenu, ali je upravo održavanje te raznorodnosti neprocjenjivo jer svakom studentu na najdemokratičniji način dopušta odabir struka i obrazovanje po vlastitom izboru.
Volio bi da se promijeni stil upravljanja fakultetom...
Potrebno nam je upravljanje fakultetom koje ne vodi samo računa o učinkovitom obavljanju tekućih, srednjoročnih i dugoročnih poslova – nerijetko uz manjak sluha za potrebe pojedinih odsjeka, nego i upravljanje koje istodobno ne zapušta ljudsku i kolegijalnu dimenziju kao i visoke etičke i akademske standarde kakve vođenje ovakve ustanove zahtijeva. Odluke bi se trebale donositi na temelju promišljenih simulacija i projekcija, a ne ad hoc ili bez jasnoga kontinuiteta s prethodnim odlukama.
I na kraju zaključuje:
Svima su nam iz vlastita iskustva poznati problemi koji opterećuju sadašnje stanje na fakultetu. Sazrelo je uvjerenje da je to stanje potrebno temeljito promijeniti, a i vizije kako bi fakultet trebao izgledati u neposrednoj budućnosti postaju sve razgovjetnije. Kako bismo fakultetu vratili ugled i privlačnost za studente i učinili ga radnim mjestom na kojem će se svi moći dobro osjećati i produktivno raditi, potrebna je suradnja, dobra volja i napor svih, aktiviranje svih potencijala i znanja radi zajedničkog dobra. Znam da to ne može učiniti dekan sam, nego mu je potrebna pomoć dobre prodekanske ekipe, ali i dobra komunikacija s Vijećem, odsjecima, svim djelatnicima i studentima. Želja mi je da takva suradnja pokaže novo lice uprave
Ugled filozofskog su narušili profesori i studenti, svima već idu na živce. Otiđite malo do FSB-a koji su odmah pored ili do FER-a preko puta, sumnjam da ćete čuti ijednu dobru riječ o tom faksu...