Priča se kako je vojnika Aleksandra Velikog brahman "udavio" učenjem o nepostojanosti individue koja se svodi, manje-više, na tezu da je čovjek privid koji vrtoglavo proizvodi niz trenutačnih i usamljenih ljudi. Vojnik ga je slušao i slušao, a onda ga je, vjerojatno pri kraju priče i strpljenja, udario. Brahman je, očekivano opet, odreagirao negodovanjem, na što mu je ovaj hladno odgovorio: "Nisam ja taj koji te je udario, i nisi ti taj koji je udaren." Bila ovo anegdota o smislu jedne filozofske škole ili ne, ostaje činjenica da mi upravo živimo vulgariziranu verziju ideje o nepostojanosti individue.