Djeca danas odrastaju na internetu, ali internet nije prostor prilagođen djeci. I dok im društvene mreže, videoigre i aplikacije služe za komunikaciju i zabavu, sve češće postaju i mjesto na kojem počinje seksualno zlostavljanje. Brojke rastu, oblici nasilja se mijenjaju, a zajednički nazivnik gotovo svih slučajeva je isti – dijete je bilo samo pred ekranom, uvjereno da razgovara s nekim kome može vjerovati.
U Hrvatskoj su prošle godine zabilježena 452 kaznena djela internetskog iskorištavanja djece za pornografiju, što je šest posto više nego godinu prije. No taj podatak tek je dio šire slike. Zabilježena su i 154 kaznena djela upoznavanja djece s pornografijom, što je porast od 19 posto, kao i 62 slučaja zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od 15 godina – čak 29 posto više nego godinu prije. Iza svake od tih statistika stoji dijete koje je prerano i bez zaštite gurnuto u svijet seksualiziranog nasilja.
Policijska službenica za prevenciju Irena Held upozorava da je jedan od najvećih problema to što djeca o internetskom zlostavljanju rijetko govore roditeljima. – Kada s roditeljima razgovaramo o cyberbullyingu i seksualnim predatorima na internetu, zastrašujuće je što nam kažu da oni za to najčešće saznaju posljednji. Djeca će se možda povjeriti prijateljima, ali ne i odraslima – ističe Held.
Dodaje kako se odnos povjerenja između djece i roditelja mora graditi od najranije dobi. – Razgovor o takvim temama mora početi puno prije trinaeste ili četrnaeste godine. Djeca danas puno znaju, ali nisu svjesna opasnosti. Internet im je prirodno okruženje i često ne vide granicu između sigurnog i rizičnog ponašanja – kaže Held.
U praksi se, naglašava, gotovo svakodnevno zaprimaju prijave internetskog nasilja među djecom, ali i slučajevi u kojima su djeca žrtve odraslih seksualnih predatora. Policijski službenik kriminalističke policije za kibernetičku sigurnost Šimun Jazvić ističe da su djeca i mladi posebno ranjivi jer digitalni svijet doživljavaju kao produžetak stvarnog života. – Najveći problem je što djeca ne znaju odvojiti digitalni svijet od stvarnoga. Od online igara do društvenih mreža i dopisivanja s nepoznatim osobama – sve im je to jednako stvarno – upozorava Jazvić.
Posebno naglašava opasnost dijeljenja intimnog sadržaja.– Jednom poslan sadržaj može postati sredstvo ucjene, prijetnji i dugotrajnog zlostavljanja. Djecu treba jasno i uporno učiti da takve stvari ne snimaju i ne dijele, pa čak ni s osobama kojima iznimno vjeruju – kaže Jazvić.
Dodaje kako kibernetički kriminal odavno više nije usmjeren samo na pojedince, već je postao globalna prijetnja, zbog čega je međunarodna suradnja nužna, ali i iznimno zahtjevna. U stvarnosti, seksualno zlostavljanje djece na internetu rijetko počinje naglo ili otvoreno. Najčešće se razvija postupno, kroz takozvani proces "groominga", u kojem počinitelji mjesecima grade povjerenje, predstavljajući se kao vršnjaci, prijatelji ili osobe koje "razumiju" dijete. Kroz poruke, komplimente i prividnu podršku, dijete se emocionalno veže, a granice se pomiču gotovo neprimjetno.
Šimun Jazvić upozorava da upravo ta faza često prolazi nezapaženo. – Počinitelji vrlo dobro znaju kako razgovarati s djecom, kako ih ohrabriti i navesti da povjeruju da imaju kontrolu nad situacijom. Dijete tek kasnije shvati da je prevareno, a tada je često već ucijenjeno ili zastrašeno – ističe.
Djeca u takvim situacijama nerijetko osjećaju sram i strah od reakcije okoline, što ih dodatno odvraća od traženja pomoći. Irena Held naglašava da roditelji pritom često pogrešno vjeruju kako se "njihovu djetetu to ne može dogoditi". – Djeca ne trebaju samo tehničku zaštitu, nego emocionalnu sigurnost. Ako dijete zna da može doći roditelju bez straha od kazne ili zabrane, veća je vjerojatnost da će se nasilje prekinuti u ranoj fazi – kaže Held.
U prevenciji i pružanju podrške važnu ulogu imaju i digitalne platforme namijenjene djeci i mladima koji se nađu u rizičnim situacijama, uključujući sumnju na seksualno zlostavljanje. Riječ je o anonimnim alatima koji djeci, jednostavnim jezikom i prilagođenim upitnicima, pomažu da shvate što im se događa i kome se mogu obratiti. – Djeci se mora jasno poručiti da nisu kriva i da izlaz postoji. Ako nauče prepoznati rizične situacije i znaju gdje potražiti pomoć, veća je šansa da se nasilje zaustavi na vrijeme – naglašava Held.
Poruka stručnjaka je jasna: internet sam po sebi nije neprijatelj, ali bez razgovora, nadzora i edukacije postaje prostor u kojem djeca ostaju nezaštićena. A cijenu toga, upozoravaju, ne plaćamo samo danas nego i u godinama koje dolaze – kroz generacije koje odrastaju s traumama nastalima iza zatvorenih vrata digitalnog svijeta.
FOTO Biste li ga prepoznali? Jedan od naših najpoznatijih komičara proslavio je 30 godina karijere, evo kako se mijenjao
Otvori KEKS Pay
