Da mi je barem ova publika na koncertima komorne glazbe u Eisenstadtu, rekao mi je prije tjedan dana sav ushićen Julian Rachlin nakon koncerta koji je održao u Samoboru. Bila je to vrlo posebna večer i za fenomenalnog violinista Rachlina i genijalnog pijanista Itamara Golana, koji je car komornog muziciranja. To će vam reći i svi drugi koji su ga godinama slušali u Dubrovniku na festivalu “Rachlin i prijatelji”. Dugo ga već nismo imali priliku čuti u Hrvatskoj, a i Rachlin već dulje vrijeme nije s njim dijelio pozornicu.
Dvojica prijatelja i dvojica rasnih glazbenika proslavila su svoj ponovni susret tako što su dali sve od sebe i briljirali u izvedbama tri vrlo zahtjevna djela, na radost publike koja je te večeri ispunila samoborsku župnu crkvu sv. Anastazije i ispratila ih stojećim ovacijama. No trebalo je doći do radosti i lakoće dva virtuozna Kreislerova štikleca koje su, silno zabavljajući sebe i nas, Rachlin i Golan odsvirali kao dodatke. Večer je počela teškom i turobnom Sonatom za violu i klavir Dmitrija Šostakoviča. Posljednje je to djelo velikog Rusa, nastalo u tjeskobi iščekivanja smrti, koja je i došla samo nekoliko tjedana poslije završetka te sonate. Šostakovič javnu praizvedbu nije dočekao.
Gradonačelnica Petra Škrobot, čini se, razumije vrijednost Samoborske glazbene jeseni
Otvori KEKS Pay
