U jednoj od zanimljivijih recentnih avantura Trumpove vanjske politike njegov je izaslanik John Coale nedavno boravio u Minsku, pokušavajući bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka izvući iz Putinove orbite i približiti Sjedinjenim Državama, kako bi ga onda američki predsjednik mogao iskoristiti za pritisak na svog "prijatelja" Vladimira Putina. Istodobno je Trump ponovno zapanjio hvaleći Lukašenka na društvenim mrežama kao "vrlo cijenjenog čovjeka", "snažnu osobu" i "snažnog lidera", iako ga u Europi smatraju "posljednjim europskim diktatorom" i Putinovim saveznikom, koji već tri desetljeća autokratski vlada Bjelorusijom. Pohvale i međusobne izraze naklonosti pratili su i konkretni koraci s jedne i druge strane. Washington je tako ukinuo dio sankcija bjeloruskoj nacionalnoj aviokompaniji Belaviji, dok je Lukašenko odobrio oslobađanje 50-ak političkih zatvorenika iz svojih zatvora, među njima i Sergeja Tihanovskog, supruga prognane oporbene čelnice Svetlane Tihanovske. Trump je tada i prvi put od početka sveopće ruske agresije na Ukrajinu 2022. godine – u kojoj, ne zaboravimo, Rusija koristi teritorij Bjelorusije za napade na Ukrajinu – uputio američke promatrače na zajedničku rusko-bjelorusku vojnu vježbu Zapad 2025., premda je Putin upravo tu vojnu vježbu iskoristio kako bi pod njezinim okriljem poslao flotu od dvadesetak dronova u zračni prostor Poljske, ključne američke saveznice u tom dijelu svijeta, što predstavlja najveću rusku provokaciju na tlu Europe od početka rata u Ukrajini. Trump je na incident odgovorio ignorancijom, pokazujući da ga uopće nije briga kako će se američke europske saveznice obraniti od Putinovih provokacija.
Možda je to zato što ni Trump, ni bilo koji drugi normalni čovjek, ne vidi nikakvu svrhu u parazitskim savezima s propalim državama kao što su Francuska, Njemačka ili Velika Britanija, u kojima je Amerika morala plaćati hrpu love za njihovu obranu, a oni su svoju lovu trošili na migrante, borbu protiv izmišljenih klimackih promjena i provođenje rodne ideologije.