Formiranje međunarodnih snaga koje bi nadzirale prekid vatre u Gazi i razoružanje Hamasa postaje jedno od najosjetljivijih diplomatskih pitanja nakon višemjesečnog sukoba. Iako je Donald Trump očekivao da će plan za poslijeratnu stabilizaciju proći glatko, pokazalo se da su interesi uključenih zemalja duboko podijeljeni. Sjedinjene Države sastavile su nacrt rezolucije UN-a kojom se predviđa dvogodišnji mandat za prijelazno upravno tijelo u Gazi, nazvano „Vijeće za mir“, te međunarodne stabilizacijske snage koje bi imale ovlasti „poduzeti sve potrebne mjere“ za provedbu svog mandata. Te bi snage osiguravale civilnu zaštitu, humanitarnu pomoć i sigurnost pograničnih područja s Izraelom i Egiptom te pomagale u uspostavi i obuci palestinskih policijskih postrojbi.
Njihova ključna zadaća bila bi razoružanje nedržavnih oružanih skupina i demontaža vojne infrastrukture Hamasa. Međutim, upravo taj dio plana izaziva najviše prijepora. Brojne arapske zemlje, uključujući Egipat, Katar i Indoneziju, izražavaju rezerve prema mandatu koji bi uključivao aktivno razoružanje Hamasa, smatrajući da bi takva uloga međunarodnih snaga mogla dodatno destabilizirati situaciju i izazvati sukobe s lokalnim stanovništvom. Umjesto toga, zagovaraju misiju čiji bi cilj bio nadzor prekida vatre i humanitarna obnova, a ne vojna intervencija. Izrael, s druge strane, pristao je na osnovni okvir američkog prijedloga, ali snažno se protivi sudjelovanju turskih vojnika.
Premijer Benjamin Netanyahu otvoreno se protivi bilo kakvoj ulozi Turske, smatrajući da bi Ankara, pod vodstvom Recepa Tayyipa Erdoğana, mogla djelovati pristrano u korist Hamasa i narušiti sigurnost Izraela. Trumpova administracija, međutim, inzistira na uključivanju Turske kao ključnog regionalnog partnera u misiji, vjerujući da bi njezino sudjelovanje dalo misiji međunarodnu težinu i pokazalo jedinstvo islamskih i zapadnih zemalja.
Nacrt rezolucije predviđa da bi međunarodne snage djelovale pod jedinstvenim zapovjedništvom dogovorenim od strane Vijeća za mir, u bliskoj suradnji s Egiptom i Izraelom. Financiranje bi osigurale Svjetska banka i donatori putem posebnog fonda namijenjenog obnovi i stabilizaciji Gaze. No, za sada nije jasno koje bi zemlje bile spremne poslati trupe. Trumpova administracija vodila je razgovore s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Egiptom, Katarom, Indonezijom, Turskom i Azerbajdžanom, no mnoge od njih još nisu potvrdile sudjelovanje. Arapske zemlje ustraju na tome da razoružanje Hamasa mora biti politički proces unutar palestinskog društva, a ne vojna operacija vođena izvana.
Izrael pak želi zadržati što veću kontrolu nad sigurnosnim aspektom misije i protivi se svakoj klauzuli kojom bi Vijeće sigurnosti UN-a dobilo pravo nadzora nad operacijom. Izraelski dužnosnici upozoravaju da bi prevelika uloga UN-a i Turske mogla ugroziti izraelske interese i sigurnost njegovih granica. Američki plan za Gazu tako se suočava s ozbiljnim izazovima. Dok Washington želi izgraditi široku međunarodnu koaliciju i pokazati učinkovitost nove mirovne inicijative, u praksi se suočava s otporom i nepovjerenjem, od arapskih zemalja koje se boje sukoba na vlastitom pragu, do izraelskih čelnika koji ne žele dijeliti sigurnosni prostor ni s kim, a posebno ne s Turskom. Rezultat je politički labirint u kojem svaka strana pokušava osigurati vlastite interese, dok mir u Gazi i dalje ostaje krhki i daleki cilj.
Otvori KEKS Pay
