Svi koji danas imaju četrdeset i više sigurno se još uvijek sjećaju oduševljenja koje je zahvatilo svijet kada je padao komunizam. Komunizam je bio sustav koji je obećavao bolji svijet, dok se u praksi zasnivao na kontroli tijela i duša. Pritisak da stalno opravdavate svoje misli i djela bio je totalitarna srž komunizma. A onda, odjednom, kada je taj pritisak nestao, mnogi su prvi put osjetili pravi dah slobode. To je ono što se pamti.
Novi sustav, koji je zamijenio komunizam, okitio se imenom liberalne demokracije. Bio je to glavni izvozni proizvod Zapada, kojim je on plijenio duše ljudi. I zaista, ono što je liberalizam značio za većinu ljudi bilo je nešto jednostavno i malo - tek odsustvo socijalnog i političkog pritiska u svakodnevnom životu. Sloboda je značila da ti nitko ne govori što ćeš misliti i kako ćeš se ponašati. Malo zrno koje je davalo ljudima da rastu.
Naravno jer je riječ o nekontroliranom i divljem liberalizmu.