Iako ga ni prije četiri godine predsjednik RH nije vidio kao čelnika sudbene vlasti, dr. sc. Šime Savić opet se kandidirao. Odvjetnik je u Zagrebu od 1995. i na Općoj sjednici Vrhovnog suda šest sudaca izjasnilo se da bi im bio dobar čelnik. U javnosti je istaknut kao odvjetnik jedinog preživjelog vatrogasca s Kornata Frana Lučića, a zastupa i obitelji pomoraca stradalih zbog pada rampe na Jadrolinijinom trajektu Lastovo u Malom Lošinju. Dok je bivši saborski Odbor za pravosuđe inzistirao na saslušanju kandidata, aktualni je zaključio da im je dovoljno što imaju životopis i program rada pa iako se Savić ispričao neodgodivim obvezama nisu mu dali novi termin za razgovor. Što je loše s gledišta čistoće i dosljednosti procedure te jednakosti troje kandidata, a niti je fer prema dragovoljcu Domovinskog rata. Zaprijetio im je i tužbom, a sada o tome kaže:
- Radilo se o više sudskih rasprava velike vrijednosti spora i nisam ih mogao odgoditi niti tražiti zamjenu, jer sam odgovoran prema strankama. Za razliku od nekih sudaca na čije rasprave putujem i poljubim vrata, jer me nisu u stanju obavijestiti putem e-komunikacije. Događalo mi se da sutkinja sazove raspravu u 10 i pozove petero svjedoka, a već u 10.10 sati drugu raspravu. Znači, nije pogledala spis, već je sazivanje rasprave prepustila tajnici. Kolege odvjetnici to ne žele prijavljivati jer se ne žele zamjeriti. I to tako prolazi "ja mogu što hoću". Predsjednici sudova moraju inicirati stegovne mjere. Sud se mora poštovati, ali i sud mora poštovati stranke. A na Odboru su mi dali jedan glas kao i kolegici Sandri Artuković Kunšt. Ali, trebali su me ocijeniti nakon saslušanja jer sam opravdano tražio odgodu.
Ali, koja korist, predsjednik Milanović ionako vas ne bi predložio.
Znam, mediji su pisali da će kao kandidatkinju predložiti kolegicu Artuković Kunšt. U ljutnji sam rekao da ću tužiti Odbor, što sada nema smisla. Premda, da se postavilo pitanje, možda i na Ustavni sud, pa i Europski sud za ljudska prava, pitanje je bi li zbog toga toga što nisam saslušan bio ugrožen cjelokupni postupak jer se kandidatima moraju omogućiti jednaki uvjeti. Bilo bi korektno da su me pozvali jer imam što reći o pravosuđu, možda i više nego većina drugih. Stjecajem okolnosti kao odvjetnik sam od početka karijere imao po desetak rasprava dnevno. Kroz 25 godina bio sam u svakoj parničnoj sudnici. Zastupao sam u oko 20.000 parnica, dok ih prosječni sudac kroz radni vijek riješi oko 5000. Zato tvrdim da poznajem sudstvo bolje nego bilo koji sudac. Znam svakog suca, kako vode raspravu, kako pišu presude... Kad sudac čita presude drugog suca, osim po žalbi. Suci koji rade na istom katu ne poznaju se međusobno koliko ih ja poznajem. Osobe koje najbolje poznaju sustav su iz državnog odvjetništva koje zastupaju državu i odvjetnici koji imaju puno spisa poput mene. Sve suce znam, i svi mene znaju.
Znate i da vas predsjednik neće predložiti, a svejedno se kandidirate?
Kako sam '91. godine branio Hrvatsku i legao pred srpski tenk u Kutini, tako i danas želim dati doprinos i ukazati na probleme u pravosuđu. Pa i ovaj razgovor, ako netko primijeti da imam što reći, i to je uspjeh. Nije moj cilj da me kao predsjednika VS-a voze u Audiju već da se popravi stanje za koje su krive HDZ-ove i SDP-ove vlade. Pravosuđe je glavni stup države, zadnja linija obrane građana od samovolje vlasti, poslodavaca, tvrtki, susjeda... I postavlja se pitanje što dobivamo od sudstva. To želim promijeniti. Da sam se priklonio nekoj od političkih opcija, možda bi i bio izabran. I branitelji su mi nudili podršku, nuđeno mi je i da budem nositelj liste na izborima, ali odbio sam jer ne želim biti ničiji. Egzistencijalno sam osiguran, samo lani triput više sam zaradio nego što bi imao kao predsjednik VS-a. Sve sam ostvario na tržištu bez i jedne prijave, jer sam radio pošteno i korektno od 9 do 9.
Ministar pravosuđa Damir Habijan rekao je za Artuković Kunšt da je prepoznala glavne izazove, ali nije ponudila niti jedno konkretno rješenje. Imate li vi rješenja?
Glavni je problem, još od 90-ih, što nismo birali najbolje za suce, nego "tko je čiji" i "tko je koga" pa su birana djeca, rođaci, prijatelji, ljubavnice... Tome konačno treba stati na kraj zbog nas, naše djece i budućnosti. Dakle, prvo to trebamo riješiti, zašto smo suci! Drugo, mora profunkcionirati sustav kontrole. Ako se netko ne može s tim nositi, kako bi radio netko tko to može, onda ga treba ili zamoliti da nađe lakši posao ili predsjednici sudova moraju pokretati stegovne postupke i razrješenje za one koji ne rade, koji su zalutali u sudnicu. Ako ne ide, mijenjajmo zakone. Predsjednik VS-a ne može sam to riješiti, ali može puno toga promijeniti. I izbor predsjednika VS-a, ne samo aktualni, primjer je kako ne treba raditi jer se ne biraju najvrsniji. Bivši predsjednik bio je super dobar i pošten čovjek, ali nije bio u stanju nositi se s izazovima, što ga je možda koštalo i zdravlja. Bio je na Trgovačkom sudu gdje je sudac tri sobe od njegove završio u zatvoru, a on nije znao što radi, dok je cijelo selo znalo. Zato kažem da sustav najbolje poznaju oni koji idu po sudovima. Mene se neki i plaše da bi ih natjerao da rade, da više neće biti godišnjeg odmora od šest mjeseci. Jedan kandidat za ustavnog suca napisao je da je bio na desetine inozemnih adresa. Super, što su tvoja putovanja doprinijela razvoju pravosuđa osim da tvoja stražnjica vidi svijeta na teret države. Predsjednik VS-a mora imati autoritet, snagu, iskustvo i sposobnost rukovođenja, mora biti "direktor" koji ima spretnost, socijalnu inteligenciju i odlučnost, tko zna s ljudima, koji će im biti autoritet koji je u stanju resetirati odnose na VS-u pa po piramidi ići prema dolje. Znam o čemu govorim, bio sam šef policije u ratu. Na VS-u je većina odličnih sudaca, ali nekima se mora reći što više ne mogu raditi. Korupcije ima i u sudstvu, ali većina sudaca su pošteni i stručni, osobito parnični kojih je najviše, a koje najbolje znam. Ali, pri imenovanju nismo razriješili što neki sudac može, a što ne može. Osim fakulteta, sudac mora imati osjećaj za pravdu, logiku, radnu etiku, znati razlikovati bitno od nebitnog, koja korist od znanja ako je lijenčina, ili ako nema karakteristike koje sudac treba imati.
Ali, dok god ispunjavaju normu, što im možete? I ako nije za složenije predmete, daju mu se jednostavniji, a za istu plaću.
Izgradili smo sustav nezamjeranja i "baš nas briga" pa smo zato i došli tu gdje jesmo. Zato se dio sudaca ne može nositi sa sudskim pozivom koji je kompliciran. I onda građanin dođe na sud da mu riješi problem, a na sudu tek dobije problem. Ljudi ne mogu 10 godina čekati da sud riješi problem. Imamo sudaca s troje djece koji tako brzo i lijepo pišu presude, a imamo ih u 50-ima bez obitelji i mjesecima se muče s presudom. Kod imenovanja sudaca moraju se naći mjerljivi objektivni kriteriji, a subjektivne bodove članova DSV-a za razgovore s kandidatima treba smanjiti. Pravni fakultet svatko može završiti, ali nakon toga mora se vidjeti tko šta može ili ne može. Čak je u zadnje vrijeme imenovanje sucima pripravnika i savjetnika svjetlo na kraju tunela, osobito u Zagrebu. Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu imamo preko 60 sudaca s više od 20 godina staža, koji nisu napredovali. Oni su u pravilu razočarani u sustav i dio ih ne žele više raditi jer ne mogu napredovati, čekaju mirovinu. Zato, kad se imenuje nekoga tko to nije zaslužio, radi se trostruka šteta, nezadovoljstvo kod dobrih, s izabranima problem nije riješen, a mlade se potiče na ulizivanje, a ne da se bore. Tako se urušava pravosuđe i radi totalna šteta za zajednicu. Zato moraju biti novi, mjerljivi i pravični kriteriji za napredovanje. I bodovanje rada na predmetima mora se promijeniti, a ne da se nabijaju bodovi na jednostavnim predmetima. Ako sudac ima veliki udio ukidnih odluka, mora uslijediti stegovni postupak. Zašto predsjednici sudova ne kontroliraju ažurnost u pisanju presuda, kako je moguće da se godinu dana čeka na presudu. Ne mogu se o istoj stvari donositi različite odluke! Ako jedan parničar dobije njivu, a vlasnik susjedne je izgubi, odmah je sumnja u korupciju iako se radi o lošoj koordinaciji na sudu. Nedopustivo je i što su, osobito u malim sredinama, djeca i/ili supružnici sudaca odvjetnici. I za to se mora naći rješenje, jer to je jedna nevidljiva veza nepravde, bez obzira na odluku Ustavnog suda o pravu na rad. To šteti cjelokupnom pravosuđu jer je to osnova za razne priče. Iako ima i malih sudova u kojima predsjednici sudova jako paze s kim se druže, kako se ponašaju, te tako grade svoj i autoritet suda. Predložio bih zakonodavcu da se reformiraju trgovački sudovi, možda pripajanjem, a stečaje možda dati nekoj novoj Agenciji u kojoj bi radili uspješni i dokazani tzv. direktori – upravitelji.
Kako gledate na to što se nije kandidirao niti jedan vrhovni sudac?
Poslana je poruka da ih predsjednik Milanović ne želi, premda je možda ta poruka o provjetravanju, tako da dođe netko izvan VS-a, čak i dobra.
Premijer Plenković je rekao kako bi bilo dobro da se više kvalitetnih ljudi javlja za najviše dužnosti u pravosuđu i "nije ovo prvi put da imamo jako mali broj kvalitetnih kandidata".
Inače za Plenkovića, kao i za Milanovića, mislim da je pošten čovjek, ali to me iziritiralo, izazvalo nered u meni, baš me povrijedilo. Rođen sam u velikoj i siromašnoj obitelji, bez ćaće, a majka nepismena. Došao sam u Zagreb bez igdje ikoga, završio sam Pravni fakultet kao jedan od boljih, s 27 godina bio sam načelnik policije. Pet godina bio sam u ratu i ni kune nisam tražio. Borio sam se za Hrvatsku, a ne za veliku penziju. Nudili su mi mjesto pomoćnika ministra, ali napustio sam sustav zbog nepotizma. Položio sam pravosudni ispit, magistrirao i doktorirao, nastavnik sam na Pravnom fakultetu Katoličkog sveučilišta u Zagrebu, sve sam stekao svojim radom i poštenjem, nemam mrlje niti prijave. Nisam se nikome priklanjao. I on kaže da se mogao i netko bolji javiti!? Što misli da je bolji onaj na fakultetu koji po cijele dane googla na teret državnog proračuna. Tko bolje pozna sustav? Ja sam i znanstvenik i praktičar, ali ne s pet spisa, već sa šest šlepera spisa, ne ovrha, nego složenih parničnih spisa. Nisam se javio da tražim kruha, zarađujem znatno više nego bi kao predsjednik VS-a. Dokazao sam se kao odvjetnik, osposobio sam sto pripravnika koji su kod mene položili pravosudni ispit, a nisu pisma napisali protiv mene. Nije sve u novcu, već želim da napreduje država za koju sam se borio. I ne bih imao problema sa sucima jer su većina dobri i pošteni, poveo bi ih svojim primjerom. Ništa mi ćaća nije dao, a da mi je do lopovluka mogao sam milijune imati.
Dajte mu priliku da nešto promijeni.