Naslovnica Vijesti Hrvatska

Traže pravdu: Ubojica naše kćeri ni dana neće provesti u zatvoru

– Cijeli život vjerujem u pravdu i istinu, a sada se supruga i ja osjećamo prevarenima jer pravda nije zadovoljena. Naša je kći zbrisana s lica zemlje i ja ne mogu prihvatiti niti se pomiriti s tim.
17. ožujka 2010. u 09:21 85 komentara 6211 prikaza
celica
Foto: vl

Ni nakon pravomoćne presude kojom je sin ličkog poduzetnika Josipa Leke Marko Leko (25) uvjetno osuđen jer je u lipnju 2007. usmrtio na zebri u Zagrebu Jasminu Čelicu (30) njezini roditelji Sonja i Nebojša još se ne mogu pomiriti s presudom koja je, kažu, obezvrijedila njihov i život njihove kćeri. Potkraj godine poslali su potresno otvoreno pismo, na koje, tri mjeseca poslije, našu redakciju i dalje s različitih internetskih adresa upozoravaju mnogi građani. Slučaj Jasmine Čelice i bolan protest njezinih roditelja, kojima su ostale samo riječi kao oruđe da bolno zajauču kako su “osuđeni na život bez života”, upozorava da je žrtva u našem pravnom sustavu gurnuta u stranu i da se zaboravlja da se presude ne donose samo zbog optuženih, nego da moraju pružiti i žrtvi osjećaj da je pravda zadovoljena.

– Cijeli život vjerujem u pravdu i istinu, a sada se supruga i ja osjećamo prevarenima jer pravda nije zadovoljena. Naša je kći zbrisana s lica zemlje i ja ne mogu prihvatiti niti se pomiriti s tim da nitko neće odgovarati za to, da je taj čovjek koji je ubio moju kćer proglašen krivim, ali nije kažnjen ni danom zatvora.

Pregazio je džipom

Mlado je Puljanki bilo 29 godina kada je u lipnju 2007. krenula na posao u knjižaru Profil, gdje je bila zaposlena. Na križanju Zvonimirove i Šulekove čekala je na nogostupu da prijeđe zebru, jedna se vozačica zaustavila kako bi mogla prijeći preko pješačkog prijelaza i Jasmina je krenula. Dok je koračala preko zebre, na nju je džipom cherokee naletio 22-godišnji student veterine Marko Leko vozeći brzinom od najmanje 57 km/sat, utvrdili su vještaci, iako je ograničenje bilo 40 km/sat. Sutkinja Ivančica Cvitanović nepravomoćno je Leku osudila na godinu dana zatvora uz zabranu vožnje na tri godine. Ali sudsko vijeće Županijskog suda pod predsjedanjem sutkinje Lepe Singer Leki je zatvorsku kaznu preinačilo u uvjetnu osudu od godinu dana uz rok kušnje od tri godine. Tužiteljstvo je, inače, za Leku tražilo tri godine zatvora i zabranu vožnje na pet godina. Sud je uvjetnu osudu opravdao Lekinom mladošću, činjenicom da je izrazio žaljenje i priznao krivnju i da mu se teška nesreća prvi put dogodila. “Znači li to da svi mladi vozači imaju pravo jedanput, prvi put, nekažnjeno nekome oduzeti život”, pita se mučno Nebojša Čelica.

Prekršajno kažnjavan

Ne zaboravlja napomenuti da je Leko pet puta kažnjavan zbog prometnih prekršaja, brzine i neodržavanja razmaka. Stav je nekih sudaca da se nesreća može svima dogoditi pa je sudska praksa neujednačena, netko zbog nesreće iz nehaja završi u zatvoru, a netko u gotovo identičnim okolnostima dobije uvjetnu osudu. Inače, za izazivanje nesreće sa smrtnom posljedicom predviđena je kazna od šest mjeseci zatvora do pet godina.

– Znali smo da nam presuda neće vratiti dijete, ali ovakvu nismo mogli niti sanjati. U sekundi nam je uništio kćer koju smo odgajali 30 godina s ljubavlju. Završila je dva fakulteta, radila je na doktoratu iz filozofije. Ona je smijehom unosila sreću u našu kuću i život. Prevareni smo, izigrani, a nemamo se pravo niti žaliti, nikome, ni Ustavnom sudu ni sudu u Strasbourgu. Ne mogu se pomiriti s tom da, kada vam netko ubije dijete, vi nemate ništa s tim, kao da to više nije vaše dijete, nego državno – kazao je Čelica.

To potvrđuje i odvjetnica Jadranka Sloković, koja je rekla da obitelj nema pravo na žalbu nijednom sudu

– Nitko vam ne govori što se događa na suđenju, ni poslije njega. Gotovo tri godine poslije nesreće mi palimo svijeću svaki dan u kući. Kada vidimo neke druge obitelji na okupu, sve nas iznutra zaboli jer znamo da mi više nikad nećemo biti na okupu – govori Čelica.

Za Josipa Leku, oca uvjetnog osuđenog mladića, slučaj za koji je uvjetno osuđen njegov sin je završen.

– Nećemo praviti sapunicu, ne želimo ništa komentirati. To je završeno pravomoćnom odlukom suda i to je sve što ću reći – bio je komentar imućnog ličkog poduzetnika .

O Žaljenju optuženih trebali bi govoriti

O Žaljenju optuženih trebali bi govoriti psiholozi

- Jednom mi je optuženi na suđenju pokušao prići, ali meni je došlo slabo čim sam ga vidio. Nisam mogao s njim razgovarati. U sudnici je rekao: “Žao mi je što se to dogodilo”, kao da se dogodilo samo od sebe, kao da on nije uzročnik. Mislim da suci ne bi smjeli samo tako nečije verbalizirano žaljenje uzeti kao olakotnu okolnost jer nisu psiholozi. Sudac ne može znati izražava li netko žaljenje na nagovor odvjetnika zato da mu kazna bude manja ili zato što mu je iskreno žao – kaže Nebojša Čelica. On je jedan od osnivača Udruge osoba stradalih u prometu osnovane potkraj 2007. Pisali su i pišu mnogima o svojim ciljevima. Ali...

– Kad je smrt posrijedi, svi bježe od nje, ljudi idu tamo gdje se jede i pije – kaže Čelica. Imaju i mlađu kćer, ali pitaju se hoće li ona ikad imati djecu jer rekla im je da ne može zamisliti da ih ima i da

Elipso

  • lukarak:

    pozitiva, sudac mora biti objektivan, sudac koji ne bi mogao suditi bez da na to utjecu osjecaji bio bi automatski diskvalificiran za tu funkciju.

  • kontras:

    kelt, jesam li ja rekao da nije tako bilo? mijenja li to ista na stvari? da je pazila bila bi ziva, kretenu unatoč. ovako joj samo može pisati u člancima da je prelazila na zebri... slaba utjeha. ožujsko? neumjesno je ... prikaži još! ovako odgovarati. želiš li možda reći da u europi nitko nikada ne zgazi pješaka? ako hoćeš ti se uzdaj u semafore, zebru i europski duh, ja ću ipak i dalje svakoga podučavati da je na zebri sam gospodar svoga života.

  • bizzwizz05:

    moja domovina :((