Toga 4. travnja 1990. godine u Novigradu Podravskome, na 15-ak kilometara od Koprivnice, održan je središnji predizborni skup HDZ-a za Podravinu. Na igralištu lokalnoga nogometnog kluba Drave četiri tisuće ljudi ovacijama je prekinulo govor Franje Tuđmana u trenutku kad je uzviknuo da hrvatska puška mora biti na hrvatskome ramenu, a hrvatska lisnica u hrvatskome džepu.
Nakon mitinga, kako su skup nazvale tadašnje lokalne novine, prvi hrvatski predsjednik s najbližim suradnicima otputio se u Koprivnicu, gdje je večer proveo u kući Mare Bareze.
Kako se gotovo čitav budući državni vrh našao u kući tada menadžerice nižega ranga u Podravkinoj farmaceutskoj kompaniji Belupu i tko je zapravo bila ta žena gotovo pustolovnog života, čija je nedavna smrt otvorila kontroverzu u vezi s nasljeđivanjem njezina navodno golemog bogatstva od nekoliko milijuna eura?
Marija (što je njezino pravo ime) Bareza rođena je prije 66 godina u bogatoj obitelji koja je posjedovala kuću u središtu Koprivnice. Nakon što je koncem 60-ih završila srednju školu u Zagrebu, otputila se na kozmetičarski tečaj u London.
– Ondje je doživjela, kako je znala govoriti, ljubav svog života. Godinama poslije, kad bi se opustila nakon koje čašice pića, znala bi spominjati svoga Ahmeta i tada bi joj potekle suze – ispričao nam je sugovornik koji je dobro poznavao Maru Barezu.
Ahmet je bio sin arapskoga šeika. S njim je obišla mnoga svjetska jet-set odredišta, o kakvima bi mlada Koprivničanka inače mogla samo sanjati. Bio je, navodno, toliko bogat da je u jednoj noći u kockarnici mogao ostaviti i nekoliko milijuna funti. U jednom Švicarskom kasinu, primjerice, imao je vlastiti, samo za njega rezerviran prilaz automobilom.
– Bio je stariji od nje, u svojim 60-im godinama, a strastvenu vezu prekinula je njegova smrt. Mari je, koliko znam, osim uspomene, ostao i jedan prsten, vrijedan 50.000 funta. Iz veze nije izašla bogata, a i taj prsten kasnije su joj ukrali – spominje naš sugovornik.
Raspitujući se o njezinu životu, čuli smo i verziju da je u London otišla kao djelatnica Genexa, tvrtke koja je u bivšoj državi osnovana kako bi plasirala jugoslavensku robu na zapadna tržišta, ali je navodno istodobno bila i paravanom za obavještajnu djelatnost, no to nismo uspjeli potvrditi.
Uglavnom, nakon londonske epizode, koja joj je donijela nekoliko godina života na visokoj nozi, ali i slomila srce, Mara Bareza vraća se potkraj 70-ih roditeljima u Koprivnicu i kao kozmetičarka dobiva posao u Belupu, najprije kao prodajna referentica, a potom i kao direktorica zadužena sa slavonsko tržište.
Krajem osamdesetih počinje se angažirati u politici, ali ne u prvim redovima. Ne spominje se među osnivačima HDZ-a u Koprivnici ili Podravini, ali je svakako bila blizu, u dobrim odnosima s dr. Ivanom Mesićem, prvim koprivničkim saborskim zastupnikom, i dr. Mijom Bardekom, dugogodišnjim ravnateljem županijske bolnice, stranačkim prvoborcima u Podravini. Upravo zahvaljujući tim vezama bilo je moguće da Franjo Tuđman večer nakon velikoga novigradskog skupa u travnju 1990. godine sa suradnicima provede večer u njezinoj kući.
Nije se udavala
S izbijanjem Domovinskog rata počinje humanitarni angažman Mare Bareze, koji je obilježio sljedećih 25 godina njezina života. Potkraj rujna 1991. godine predvodi konvoj s pomoći okruženom Vukovaru, a nakon njegova pada organizira konvoje za Osijek i Vinkovce.
– Odmah na početku rata shvatila sam da se Hrvatska ne brani u Koprivnici – kazala je jednom prilikom.
Zahvaljujući njoj, u ratom zahvaćenu Slavoniju otišlo je više od 200 kamiona s hranom i lijekovima, ali i vojnom opremom i oružjem. U jednoj pošiljci, primjerice, bilo je 700 uniforma za hrvatske vojnike.
– Nije to ona plaćala svojim novcem, ali bila je nevjerojatno uporna. Nema direktora poduzeća u Podravini, a i šire, koji nije pristao potpisati donaciju koju bi zatražila. A kad je oružje u pitanju, kako bi pala koja vojarna, evo Mare Bareze ondje sa zahtjevom da se dio oružja pošalje u Osijek – ispričao nam je njezin prijatelj.
Iz ratnih 90-ih potječe njezino veliko, doživotno prijateljstvo s Branimirom Glavašem, tada zapovjednikom osječke obrane. Njegovu sinu Filipu Mara je Bareza zavještala svu svoju imovinu. Nikad se nije udavala niti imala djece, njega je doživljavala vlastitim sinom. Prijatelju je jednom rekla da ne želi imati djecu kako ne bi patila kao ona, jer je brak njezinih roditelja bio turbulentan, prošaran žestokim svađama.
Filip Glavaš nije bio iznenađen posljednjom željom Mare Bareze. Bila mu je poput druge majke, skrbila je o njemu odmalena
Nakon svršetka Domovinskog rata primila je brojne zahvale i priznanja za svoj doprinos, uključujući državno odlikovanje koje joj je uručio predsjednik Tuđman. Politički angažman nastavila je kao članica HDZ-ovih tijela u Koprivničko-križevačkoj županiji, ali je njezin utjecaj daleko nadmašivao formalne pozicije članice Županijske skupštine ili gradske vijećnice. To dobro oslikava epizoda s renoviranjem benzinske postaje u Koprivnici.
– Bila je to jedna od večera u njezinoj kući, a među gostima bilo je i nekoliko direktora iz Ine. Nakon što se atmosfera malo otpustila, Mara ih je počela ‘špotati’ da na što to sliči njihova benzinska postaja i da ‘to nemre biti tak’. Ubrzo je Ina donijela odluku o renoviranju koprivničke postaje, koja je postala prva uređena prema novom kompanijinom vizualnom identitetu – prisjetio se sudionik te večere, podsjetivši da je na otvorenju novouređene crpke bio i tadašnji potpredsjednik Vlade Damir Polančec.
O njezinu utjecaju govori i to što je godinama bila u upravi nogometnog prvoligaša Slavena Belupa, što je bila pozicija rezervirana za lokalne političke “gubice” i šefove uprava poduzeća sponzora. Zanimljiva je i zgoda iz sredine 2000-ih godina. Zbog svog uvijek drčnog stava i govora bez dlake na jeziku došla je u sukob s dvojicom tadašnjih čelnika županijskog HDZ-a.
– Rekli su joj da idu k Sanaderu i da će je ‘maknuti’. No, nije bilo tako. Otišla je k Sanaderu skupa s njima i iz njegova ureda njih dvojica izašli su smijenjeni. Ako išta, mora se priznati da je, kako se to kaže, uvijek imala muda – ističe naš sugovornik.
Mora da barem dio osobnosti Mara Bareza zahvaljuje genima koje je dijelila s ujakom Viktorom Flatzom, prvim koprivničkim pilotom, poznatim po jedrilici koju je sam izradio i po tome što je bio prvi kamper na obližnjem jezeru Šoderici u doba dok je kampiranje bilo čista egzotika.
Nikad nije bila na funkciji koja bi nalagala izvještavanje javnosti o imovini koju posjeduje, tako da se o njoj može samo nagađati. No, prema tvrdnjama prijatelja, legende o golemome bogatstvu, koje su se još za njezina života ispredale u Koprivnici, samo su legende. Možda su one isprovocirale provalnike da dvaput poharaju njezinu kuću. Prvi put, 2003. godine, odnijeli su sav nakit i novac koji su pronašli te pištolj koji joj je Glavaš bio darovao kao zahvalu za sve što je učinila za Osijek. Drugi se put na meti provalnika našla prije tri godine, tada već u mirovini, u koju ju je, protivno njezinoj volji, poslala nova ekipa na čelu Podravke.
Zna se da je posjedovala lijepu kuću uz potok u Koprivnici, dva stana i apartman na Jadranu, ponešto zlatnine i umjetnina te nešto vrijednosnih papira, a tu je i prepoznatljiv sivi Mercedes S-klase s personaliziranim tablicama, na kojima su se isticali inicijali MB.
– Uvijek je bila dobrostojeća, ali daleko je to od pustih milijuna. Koliko znam, nakon što se vratila iz Londona od oca je dobila 150 dukata ‘za lakši početak’, a to bi vam danas vrijedilo oko 150.000 kuna. Znam da je, kad je podizala krov na kući, bila u kreditima. Ipak, bila je racionalna i štedljiva, nikad rasipna. Napredovala je u firmi, pa je došla na veću plaću, onda je od majke naslijedila stan, pa je ubirala prihode od rente. Imovina joj ne prelazi te okvire. Koliko sam je poznavao, uvjeren sam da se nikad nije okoristila nekom nečasnom radnjom. I njezin kasniji humanitarni rad bio je posve čist – ustvrdio je njezin prijatelj.
A taj kasniji humanitarni rad pomogao je mnogim potrebitim obiteljima. Djeci preminulog branitelja Nike Lončara dala je sagraditi kuću. Zahvaljujući Mari Barezi Belupo je bio uredio koprivnički dom za djecu bez roditelja.
– Hoću da znate da sam sastavila pisanu oporuku, napisala sam svojom rukom i stavila u škrinju s dokumentima u svojoj kući. U oporuci sam napisala da je moj jedini nasljednik Filip Glavaš iz Osijeka, kojeg ja zovem svojim sinom. Pitam se tko će poslije moje smrti hodati po mojoj kući, pa ako se ta moja oporuka ne nađe, ja vam sad kažem da je Filip Glavaš moj jedini nasljednik i tako mora biti poslije moje smrti. Ne želim da mene naslijedi bilo tko od moje familije i oni će se jako iznenaditi kad se bude čitala moja oporuka – rekla je 16. siječnja ove godine Mara Bareza dvjema osobama od najvećeg povjerenja – svojoj frizerki i dugogodišnjoj prijateljici Darinki Mikačić te osobnoj tajnici Mirni Jurković – ležeći na postelji zagrebačke Kliničke bolnice Merkur.
Filipu popu druge majke
Preminula je dva dana potom, navodno joj je otkazala jetra. Oporuka koju spominje u izjavi što su je dvije prijateljice ovjerile kod javnog bilježnika nije pronađena, zbog čega je dio nezadovoljne rodbine policiji prijavio neovlašten ulazak u kuću Mare Bareze nakon njezine smrti.
– Obavili smo izvide i poslali izvješće Državnom odvjetništvu. Zasad nismo pronašli elemente kaznenog djela – kaže glasnogovornik koprivničke policije Dražen Laljek.
Ostavinska rasprava je otvorena i na njoj je pročitana izjava o nasljedniku Filipu Glavašu. U ovome trenutku nije poznato hoće li nezadovoljna rodbina ući u spor koji će to pokušati opovrgnuti.
Filip Glavaš nije bio iznenađen posljednjom željom Mare Bareze. Bila mu je poput druge majke, skrbila je o njemu odmalena, vodila ga na putovanja diljem svijeta, u njezinoj je kući čak imao vlastitu sobu. Kazao je da je često govorila kako bi željela da u njezinoj kući, nakon što umre, bude dječji vrtić te da će to pokušati ostvariti. Također je najavio da će velik dio naslijeđenog bogatstva darovati u humanitarne svrhe. Tako će Mara Bareza i s drugoga svijeta nastaviti humanitarnu djelatnost, na kojoj su joj kapu skidali i politički protivnici. Svi se slažu da je bila posebna, jedinstvena osoba. Mnogima će nedostajati njezin karakterističan pozdrav: “Gde ste, žvatani?”, u kojemu je kolokvijalizam što označava glupane ili budale bio upućivan odmilja.
>> Žene u debeloj sjeni muškaraca
>> Otkrivamo životni put Daniela Markića, novog šefa SOA-e
U vrijeme kada je ugostila "Franju Tuđmana i druge političke moćnike" nakon predizbornog skupa u Novigradu Podravskom, ni Franjo Tuđman ni drugi nisu bili politički moćnici. Moćnici su bili u Zagrebu i Beogradu. Dakle, na početku krivo napisano.