U trenutku kada Vrhovni sud, nakon više od dvije godine odgađanja, konačno donosi odluku o pravnom pitanju krucijalnom za 30.000 obitelji, fokus se “ničim izazvan” premješta s prava potrošača na pitanje tko smije sudjelovati u donošenju te odluke. Je li to baš slučajno ili, kada se iscrpe pravni argumenti, preostaje pokušaj utjecaja na arhitekturu odlučivanja.
Ako još nekome nije sinulo, govorim o napadima na suca izvjestitelja u slučaju “konverzija” Jadranka Juga. Oni nisu kolateralna epizoda, nego ključ razumijevanja cijelog slučaja. Sudac izvjestitelj nije tek jedan od sudaca. On je taj koji predmet “raščlanjuje” i priprema materijal za kolege: analizira tisuće stranica spisa, sintetizira nalaze vještačenja, razdvaja pravno relevantno od nebitnog i – što je najvažnije – predlaže pravni okvir u kojem će vijeće odlučivati. U predmetima poput konverzije, kompleksnima jer obuhvaćaju i pravo obveznih odnosa, legalni okvir EU i financijsku realnost vještačenja kompletnosti restitucije, njegova uloga ima golemu težinu, a pokušaj diskvalifikacije otvara pitanje koje je u pravu uvijek aktualno – motiv.