Teško je zamisliti gori početak mandata za jednog gradonačelnika od onoga koji je doživio Thorsten Grädler. Šezdesetjednogodišnjak je u ožujku pobijedio na izborima za gradonačelnika ovog mjesta s oko 6.500 stanovnika, nedaleko od češke granice. U ponedjeljak, 4. svibnja, i službeno je preuzeo dužnost.
A onda je, nešto poslije podneva, stigla vijest koja je potresla cijeli Vilseck: 5.000 američkih vojnika iz tamošnje takozvane Stryker brigade trebalo bi, prema svemu sudeći, biti povučeno u sljedećim mjesecima – iako službena potvrda još nije stigla, piše Deutsche Welle.
Vidno potresen, Grädler za DW kaže: „Prva reakcija ljudi bio je strah. Ovdje već 80 godina imamo veliko prijateljstvo s našim američkim sugrađanima.“ Njihov je moto „Home away from home" – dom daleko od doma, priča on. „Ovdje se osjećaju kao kod kuće, iako su daleko od svoje domovine. Amerikanci su uključeni u društveni život, u nogometne i glazbene klubove, mnogi čak ostaju ovdje i nakon umirovljenja. Njemačko-američki brakovi kod nas također nisu rijetkost.“
Sukob Trumpa i Merza – s posljedicama za Vilseck?
Thorsten Grädler vjerojatno ima osjećaj kao da se već prvog dana na dužnosti našao usred globalnih geopolitičkih sukoba. Američki predsjednik Donald Trump, očito iznerviran nedovoljnom europskom potporom u ratu s Iranom i kritikama njemačkog kancelara Friedricha Merza na račun američkog djelovanja, najavio je nove carine na europska vozila i povlačenje trupa iz Njemačke.
U Njemačkoj je stacionirano gotovo 40.000 američkih vojnika, a sada bi se na udaru mogao naći upravo Vilseck – u blizini Grafenwöhra, gdje Amerikanci imaju svoj najveći vojni poligon izvan Sjedinjenih Država, površine 233 četvorna kilometra.
Tek je preuzeo dužnost gradonačelnika kada ga je dočekala šokantna vijest: 'Prva reakcija ljudi bio je strah'Povlačenje trupa imalo bi dramatične gospodarske posljedice za Vilseck i cijelu regiju, naglašava Grädler: „Samo zbog vojnog poligona naše gospodarstvo ostvaruje promet od 650 do 700 milijuna eura. To su građevinski poslovi, veliki projekti, supermarketi, autoservisi i stanovi za najam. S 3.000 radnih mjesta riječ je o jednom od najvećih poslodavaca u regiji.“ Gradonačelnik navodi da se trenutačno ulaže oko 800 milijuna eura u novu infrastrukturu na vojnom poligonu. „Zato se pitam zašto se lokacija proširuje i modernizira ako se istodobno planira povlačenje trupa?“
O povlačenju se već govorilo 2020.
Za Sabine Kederer, vlasnicu hotela „Angerer“, udaljenog tek nekoliko koraka od zgrade općine, cijela situacija pomalo podsjeća na film Dan mrmota, u kojem glavni lik stalno ponovno proživljava isti dan. Obiteljski posao koji vodi već 14 generacija gotovo je identičnu situaciju proživio prije šest godina.
I 2020. godine, tijekom svog prvog mandata, Donald Trump prijetio je povlačenjem tisuća američkih vojnika iz Vilsecka, no ti planovi nikada nisu realizirani zbog pobjede Joea Bidena na izborima. Njezina prva reakcija sada je bila: „Ne opet.“ Ipak dodaje: „O tome ću ozbiljno razmišljati tek kada odluka doista bude donesena. Plan B nemam. Sedamdeset do osamdeset posto gostiju koji ovdje noće dolazi zbog vojnog poligona.“
Dok neki stanovnici Vilsecka zamjeraju kancelaru Merzu što općina sada mora snositi posljedice spora između SAD-a i Njemačke, Kederer ima drukčije mišljenje: „Možda je mogao biti malo diplomatičniji, ali mislim da je važno da naši političari ponekad jasno kažu što misle. Moraju se prihvatiti i drugačija mišljenja.“
Mnogi Amerikanci rado bi ostali
Možda je Veronika Varga, vlasnica „Vroninog salona za pse", odnosno Vroni's Dog Grooming, u nešto povoljnijoj situaciji – njezin posao ide toliko dobro da bi vjerojatno opstao i bez američkih mušterija. Ipak, više od polovice njezinih klijenata su Amerikanci. Termini za šišanje pudlica, labradora i bišona popunjeni su do kraja lipnja. Za DW kaže: „Trenutačno dobivam mnogo poziva ljudi koji se boje da će biti premješteni. Zakazuju termine za rujan, listopad i studeni jer strahuju da kasnije više neće moći dobiti termin ako iznenada moraju otići. Tako nešto ovdje još nismo doživjeli.“
U njezin salon dnevno na njegu dolazi oko 20 pasa. Kada su tu i njezine dvije pomoćnice, Rebecca i Emily, broj se penje i do 30. Dvadesetogodišnja Emily je Amerikanka i prije dvije godine počela je raditi u salonu. Oduševljena je Njemačkom i dalje rado prepričava anegdotu o svom psu.
Jednoga joj je dana pas pobjegao pa je lijepila plakate za potragu. Ubrzo ju je netko doista nazvao i rekao joj da psa može preuzeti u zgradi općine. „Volim život ovdje, posebno mir, šumu i pješačke staze. Pomisao na povratak u SAD pomalo me plaši. Rođena sam na Floridi, ali već dugo nisam živjela u Americi.“
Vilseck ipak na oprezu
Ipak, mnogi stanovnici Vilsecka i dalje se nadaju da će njihova općina i drugi put izbjeći povlačenje američkih trupa. No, za svaki slučaj već postoje određene pripreme. Ponajprije zahvaljujući ljudima poput Markusa Grafa, koji je 25 godina bio profesionalni vojnik i praktički odrastao uz vojni poligon. Danas, kao građevinski poduzetnik, stoji ispred dva bagera na zemljištu od sedam hektara pokraj Vilsecka, gdje bi u kolovozu trebala biti dovršena nova industrijska zona.
„Želimo ovdje dovesti industriju i obrt kako bismo eventualno povlačenje Amerikanaca, odnosno smanjenje broja radnih mjesta, barem djelomično ublažili i kako ne bismo ovisili samo o jednom izvoru prihoda. Ovo područje, zbog blizine Grafenwöhra, zanimljivo je i za vojnu industriju", kaže Graf. Ipak, nada se da je riječ samo o reorganizaciji trupa. „Ako ova brigada doista ode, možda će doći druge jedinice iz drugih dijelova Njemačke ovamo u Grafenwöhr – to bi imalo smisla i logistički i gospodarski.“