Hoće li Hrvatska prihvatiti Globalni sporazum za sigurne, uredne i regularne migracije u čijoj je izradi aktivno sudjelovala? Riječ je o sveobuhvatnom dokumentu Ujedinjenih naroda i on nije pravno obvezujući za države članice, a donosi niz preporuka i instrumenata koje svaka država može – ali i ne mora – primijeniti i uvrstiti u svoje zakonodavstvo.
Rok 10. prosinca
No iako je riječ o pravno neobvezujućem dokumentu, koji sve odluke koje se tiču migracijske politike – između ostalog i onu koliko će migranata primiti na svoje tlo – potpuno prepušta suverenim državama, u posljednje vrijeme izaziva kontroverze raznim tumačenjima, poput onoga da bi po njemu Hrvatska trebala primiti mnogo – a govori se o milijunima – migranata. Istodobno, potpisuju se peticije protiv Globalnog sporazuma, a pojačava se i politički pritisak na predsjednicu i Vladu da od njega odustanu.
Kritike su se pojačale i nakon što su neke države, poput SAD-a, Mađarske pa sad i Austrije, najavile da ga neće prihvatiti. Vrlo je lako moguće da Globalni sporazum u domaćoj politici postane nova Istanbulska konvencija.
Sadržaj Sporazuma usuglašen je na Općoj skupštini UN-a u srpnju, a za cilj ima stvoriti međunarodni okvir za upravljanje migracijama. Države članice ovlastile su EU da u njihovo ime – kao jedan glas – pregovara o Sporazumu.
U Hrvatskoj je za Globalni sporazum zaduženo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova te ga ono i priprema, no ministrica i potpredsjednica Vlade Marija Pejčinović-Burić dva je dana – odnosno do zaključenja ovog broja – odbijala odgovoriti na naša pitanja i pojasniti hrvatski stav o Sporazumu.
Saborski zastupnik Hrasta Hrvoje Zekanović pozvao je prije nekoliko dana predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović da ne potpiše Globalni sporazum za sigurnu i urednu migraciju jer ga smatra “dodatnim vjetrom u leđa novim migracijama”.
Iako su neki portali objavili kako im je predsjednica poručila da Sporazum neće potpisati, s Pantovčaka su nam kazali da ga predsjednica niti ne može potpisati jer se Sporazum i ne potpisuje te poručili da je za njega u cijelosti nadležan MVEP, a ne Pantovčak.
Sporazum se ne potpisuje jer riječ o pravno neobvezujućem dokumentu. Umjesto toga, prihvaća se na političkoj razini. Time šefovi država i vlada konstatiraju izazove s kojima se suočila međunarodna zajednica i njime nastoje pridonijeti ujednačavanju prakse i uvođenju bolje kontrole nad njegovim posljedicama.
>> Pogledajte situaciju s migrantima na GP-u Maljevac
U Hrvatskoj bi ga trebala prihvatiti Vlada svojim aktom, a predstavnici svih država koje ga podržavaju svečano bi ga prihvatili na skupu u Marrakechu od 10. do 11. prosinca.
Kritičari napominju da je problem to što se u Sporazumu navode migracije kao ljudsko pravo. No u Sporazumu se vrlo jasno navodi da se njime ne postavljaju uvjeti ni obveze ni jednoj državi da mora prihvatiti migrante, da se njime ne odlučuje koja će država koga primiti niti govori o tome da države nemaju pravo zaštititi svoje granice. Suverenost svake države u upravljanju migracijama apostrofirana je kao jedan od glavnih principa Sporazuma.
Migracije kao ljudsko pravo
SAD se odmah povukao iz Sporazuma, a Mađarska je otklon od njega najavila još ljetos.
– Sporazum podržava migracije i smatra tu mogućnost temeljnim ljudskim pravom, a iz perspektive Mađarske to je neprihvatljivo. Sporazum je pogrešan i nije pravno obvezujući – objasnio je tada mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó.
No ni Austrija neće poslati izaslanika na svečanost potpisivanja u Maroko jer sporazum smatra neodgovarajućim za reguliranje migrantskih pitanja. Austrijanci strahuju od gubitka suvereniteta u migrantskoj politici i brisanja razlike između legalne i ilegalne migracije.
I Poljska i Češka razmišljaju o otklonu od Sporazuma.
Predsjednica supredsjedala okruglim stolom na vrhu o izbjeglicama
Globalni sporazum o migracijama nastao je iz potrebe da se međunarodna zajednica sveobuhvatno pokuša uhvatiti ukoštac s velikim migracijskim valovima. Namjera je bila stvoriti dokument u kojem bi bile pobrojene najbolje prakse za upravljanje regularnim migracijama, koje se obično sastoje od više komponenti – prisilnih migranata koji bježe od političkih progona ili pak klimatskih promjena, izbjeglica koje je na odlazak otjerao rat te ekonomskih migranata. Kako su izbjeglice već “zaštićeni” Ženevskom konvencijom, nove mjere odnose se na dvije preostale skupine.
Globalni sporazum nastao je nakon niza dokumenata, posebice otkako je eksplodirala migrantska kriza i kad je postalo jasno da je problem međunarodni. Jedan od tih dokumenata je i Newyorška deklaracija, donesena 2016. Tako je uoči 71. zasjedanja Opće skupštine UN-a u New Yorku održan sastanak na vrhu o velikim kretanjima izbjeglica i migranata.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović supredsjedala je okruglim stolom na temu Svjetski sporazum o podjeli odgovornosti za izbjeglice, poštovanje međunarodnog prava. I tadašnji ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač sudjelovao je na sastanku na vrhu o velikim kretanjima izbjeglica i migranata održanom u središtu UN-a, u organizaciji glavnog tajnika i predsjednika Opće skupštine UN-a.
– Donošenjem Newyorške deklaracije stigao i globalni odgovor na izazov s kojim se ne suočavaju samo Europa i Bliski istok nego i cijeli svijet. Plan usvojen u New Yorku mora omogućiti da se prema izbjeglicama postupa tako da im budu osigurani dostojanstvo, sigurnost i njihova ljudska prava – istaknuo je Kovač te dodao da je u svijetu više od 240 milijuna izbjeglica, a pola od njih su djeca.
Austrijski Večernji list već godinama širi ljubav prema migrantima, forsira kampanju za prihvat što većeg broja migranata u Hrvatskoj, širio je pravu hajku prema mogućnosti podizanja ograda, glorificirao je debile koji su se zalagali za prihvat što većeg broja migranata, a kad ono njegova matična Austrija se fino zatvorila i otkantala migrante. Vjerodostojno, što bi se reklo, odnosno to je i bio cilj austrijskog Večernjaka, napraviti od Hrvatske migrantski pakao, dok njegova ljubljena Austrija ostaje pošteđena.