Novac. Sloboda ili ropstvo? Ovisi li o tome jesmo li u onih jedan posto svjetskog stanovništva koji posjeduju 90 posto svjetskog kapitala ili u 99 posto onih koji dijele preostalih deset posto? Ili je to stanje duha? Frommovo imati ili biti. Ovisi li i stanje duha o onome što mi novinari koji pišemo o ekonomiji, interesima i "malim ljudima" slijedimo kao retriveri tartufe? O tragu novca?
Upravo je završilo Svjetsko prvenstvo u nogometu. Biznisu u kojem se vrte ne milijuni, milijarde. Na stanju duha. Slatkom transu u koji padaju mase programirane još od starih Rimljana. Kruha i igara, panem et circenses. Dok igre traju, adrenalinski "dop" negdje u dubini hipotalamusa izlučuje dopamin, sreću koja očigledno uzrokuje amneziju – na tren ljudi zaborave da nemaju kruha. Ili da trebaju platiti porez, račune. Zanimljiva je podudarnost da i hipotalamus zauzima tek jedan posto ukupnog volumena mozga. Kao i onaj jedan posto najbogatijih koji posjeduju više nego 90 posto svih drugih na planetu. Pa bi se nekom izvrnutom logikom mogla povući paralela – da jedan posto upravlja ili vrijedi više od 99 posto. Skoro kao vladavina manjine u demokraciji, tom nesavršenom sustavu u kojem na izbore izađe manje od polovine birača, a onda izbornim inženjeringom još manji udio izabere one koji će krojiti zakone koji život znače. I monetarne, naravno. Oni koji od tako postavljenog sustava profitiraju ekstremno su motivirani održati ga na životu, svim sredstvima. Oni koji bi trebali imati motiv da ga promijene oslabljeni su egzistencijalnim preokupacijama. Dok nema kruha, nije im do igara. Do nogometnog prvenstva, naravno. Koje oni koji im kroje zakone, u hrvatskom slučaju konkretno ministri gospodarstva, prometa, turizma, ali i ministar državne imovine, zadužen za obnovu, gledaju uživo u Dohi, glavnom gradu najvećeg svjetskog izvoznika ukapljenog zemnog plina koji upravo profitira na europskom ratu, zajedno s predsjednikom Sabora, premijerom i predsjednikom države. Nekako baš tih dana u kontejneru na Baniji dvije godine nakon potresa umire dvomjesečna beba. Možda bi joj veće šanse bile da prve, a pokazalo se, i zadnje dane života, nije provela u hladnom kontejneru u kojem, dok kiši, voda curi na televiziju. Možda baš dok je nogometno finale koje oni ne mogu gledati u Kataru. Osim što ovoj obitelji nije do finala.
Samo šest ljudi posjeduje više nego pola planeta i silno žele održati ovakav sustav
Dok Hrvatska slavodobitno slavi i finale ulaska u eurozonu, inflacija, koja je zastrašujuća čak i korigirana uznapredovalim statističkim metodama kojima se u potrošačku "košaricu" ubacuje ono što statističari i sami nazivaju "kruške i jabuke", ranjive građane osiromašuje naočigled
Komentara 72
To je kapitalizam, sto se cudite? Nekoliko njih posjeduje sve a vi za njih radite....
"Dok Hrvatska slavodobitno slavi i finale ulaska u eurozonu" - odlazak kune slave samo oni koji patološki mrze Hrvatsku, a to je 20% nelustriranih neprijatelja koji su u ovih 30 godina uspjeli lustrirati 80% Hrvata.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Mi imamo premala primanja i mirovine, a skuplji život nego na Zapadu. Imamo velike poreze, namete i davanja na plaću. Imamo državu koja ima prevelike rashode, koje treba smanjiti, teritorijalni ustroj veci nego Britanija izgleda. Nizozemska država ima vlasnički udio u 17 tvrtki izgleda, a Hrvatska mislim u oko 1000 tvrtki, a sve to košta. Treba nam totalni zaokret u ekonomiji.