S Amerikom kao vodećom svjetskom silom uglavnom smo znali na čemu smo. Sve donedavno ona je funkcionirala kao svjetski policajac, intervenirajući po cijelom svijetu, pa i u našem susjedstvu, kad god je smatrala da treba zaustaviti kršitelje pravila na kojima se temeljio poslijeratni poredak. Amerika je intervenirala i u drugim slučajevima, poput velikih kriza i katastrofa, u skladu sa svojom pozicijom vodeće, u jednom periodu i jedine svjetske supersile. Kad god bi se u svijetu pojavile velike nevolje, nisu zvali Ruse ili Kineze, nego Amerikance. Što je i logično, s obzirom na to da je Amerika bila vodeća nacija, koja je imala kapacitete za intervencije takve vrste, vojne ili humanitarne. Slavni slovenski filozof Slavoj Žižek jednom je Ameriku opisao kao benevolentnog hegemona, što je točno samo iz zapadne perspektive.
Japan nije platio odštetu niti Kini niti Koreji, niti su se ikada ispričali. A ubili su 50 milijuna Kineza a Koreance koristili kao robove, 300.000 ih je umrlo od gladi dok su po otocima gradili baze za Japance. Kinezi su zabranili izvoz rijetkih metala (a imaju 70% svjetske proizvodnje) samo u Japan. Jedino vezivno tkivo između Japana i J. Koreje su američke vojne baze. Nakon što je Japan sada uveo i sankcije Rusiji nekako tu vidim najveće dalekoistočne tenzije, a ne sa Tajvanom.