Izjava američke državne tajnice Hillary Clinton kako je Iran postao vojna diktatura vjerojatno će u potpunosti zatvoriti sve mogućnosti da se pregovrima riješi problem iranskog nuklearnog programa. Nedostatak bilo kakvog angažmana američke administracije da se počne rješavati iznimno težak problem mira na Bliskom istoku zasigurno nije bio od pomoći ni u sukobu s Iranom, koji neprekidno naglašava da je rješavanje problema i statusa Palestinaca u Izraelu ključ za mir i stabilnost na Bliskom istoku.
Iako je američki predsjednik Barack Obama još u predsjedničkoj kampanji kazao da je spreman sjesti za pregovarački stol s Iranom, to je učinjeno samo djelomično i zapravo nije bilo previše volje da se vode istinski pregovori, odnosno da se na stol stave argumenti i zahtjevi obiju strana, pa da se onda postigne dogovor.
Obama i njegova administracija Iranu je jasno dala na znanje da želi pregovarati samo o iranskom nuklearnom programi i ni o čemu drugome. Kada se sve uzme u obzir, teško je bilo vjerovati da će Iran pristati na pregovore sa svojim najljućim neprijateljem, a da pritom ne dobije barem obećanaja da će Sjedinjene Države pristati na razgovore i pregovore o nekim stvarima koje su Iranu jako bitne. Stoga bismo proces koji se tijekom prošle godine događao između Irana i međunarodne zajednice sa Sjedinjenim Državama na čelu bio jako jednostran i da kao takav nije mogao polučiti nikave konkretne rezultate.
Štoviše, izjava Hillary Clinton da ne kani pregovarati s Iranom dok on radi na nuklearnoj bombi, može se usproediti s onom Georgea Busha da ne želi pregovarati s neprijateljskim režimom i tako nagraditi njihovo loše ponašanje. Obamina admijstacija, pokazalo se u posljednjih godinu dana, nema nikakve ideje o tome kako riješiti bliskoistočno pitanje koje je ključ za rješavanje ne samo Irana, nego i Afganistana i Iraka.
Iran, s druge strane, stvorio je potencijale da sam sebe proglasi regionalnom vojnom silom, možda čak i nukelarnom, iako cijela teheranska vrhuška s predsjednikom Mahmudom Ahmedinejadom na čelu tvrdi da je nuklearni program potpuno civilne prirode. Uz to, tamošnje vlasti imaju i unutarnjih političkih problema za koje izravno opružuju zapadne sile, pa nije čudno da je došlo do radikalizacije i prema unutra, ali i prema vani. Nametanje čvrščih sankcija Iranu u ovoj situaciji samo je krinka za nesposobnost međunarodne zajednice da učinkovito počne rješavati problem mira na Bliskom istoku.
Rea moje neznanje moze biti katastrofalno ovde se moram nasmejati,ali ako je to tvoj odgovor na moj komentar,zar ne bih mogao izvuci zakljucak da si blago receno subjektivna?