Propast Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i stvaranje komunističke Jugoslavije rezultiralo je nastankom velikog vala hrvatskih političkih izbjeglica od najmanje nekoliko desetaka tisuća ljudi. Stoga se u časopisima i novinama hrvatske političke emigracije mnogo pisalo i polemiziralo o tome kako je i zašto propala NDH, a pogotovo o predaji kod Bleiburga i događajima koji su uslijedili. Nadalje, spomenute su teme bile prilično zastupljene u političkom djelovanju hrvatskih emigranata, odnosno u antijugoslavenskoj promidžbi na Zapadu, zatim društvenom životu hrvatske političke emigracije te njezinoj kolektivnoj memoriji. Komemoriranje bleiburške tragedije i Križnog puta smatralo se važnim izrazom hrvatske nacionalne svijesti, dijelom nacionalnog identiteta. Od Sjeverne i Južne Amerike, do Australije te zapadne i sjeverne Europe svakog svibnja održavale su se mise zadušnice za ubijene, nakon čega bi uglavnom uslijedili komemorativni skupovi, na kojima su se rekonstruirali događaji ne samo s konca Drugog svjetskog rata nego se često prikazivala borba Hrvata za samostalnu državu, govorilo o progonima kojima su bili izloženi u prvoj jugoslavenskoj državi, zločinima četnika koji su provodili etničko čišćenje dijela Hrvatske te Bosne i Hercegovine s ciljem stvaranja etnički homogene velike Srbije te partizana predvođenih Komunističkom partijom Jugoslavije (KPJ). Za ilustraciju, može se izdvojiti i jedan upečatljiv primjer među tisućama – u Torontu je 15. svibnja 1985. godine za žrtve bleiburške tragedije i križnog puta pred gradskom vijećnicom održan skup na kojem je bilo oko 1000 Hrvata, prilikom čega je upaljeno 500 svijeća za navodno 500.000 ubijenih u poraću, a što su opširno popratili kanadski mediji. The Toronto Star je, npr., objavio kratki članak pod naslovom "Hrvatski obilježavaju godišnjicu" u kojem je među ostalim stajalo: "Hrvatska zajednica ovaj tjedan obilježava najcrnji trenutak u svojoj povijesti – pokolj pola milijuna hrvatskih nenaoružanih vojnika i civila prije 40 godina." Taj je događaj u ovim novinama čak nazvan hrvatskim holokaustom.
Propast NDH i polemike o predaji kod Bleiburga: Neki su tvrdili da je bolje da su izginuli braneći Zagreb
U časopisima hrvatske političke emigracije mnogo se pisalo i polemiziralo o predaji kod Bleiburga, a taj se događaj koristio u antijugoslavenskoj promidžbi
Komentara 34
Hocemo nekog objektivnog hrvatskog povjesnicara da nam objasni sve ove radnje engleza na veliku stetu nas hrvata.Kome da zahvalimo za cuvene cetveroredove.Trazimo odgovor nase vlade po cemu su anglosaxonci nasi partneri,prijatelji.Po cemo smo mi sa vjecnim neprijateljima u dobrom drustvu kako to ono kaze premijer drzave.
250 000 iskusnih vojnika predano je bez ispaljenog metka zahvljajući odluci poglavnika.Umjesto da se aktivira zvonimirova linija obrane, oni su se odlučili predati i bez ispaljenog metka predati grad i vojsku. Isprika je bila da će se Zagreb rasrusiti akoo dode do borbe ,pa su ga zato neostećenog predali u ruke neprijatelja ,a za uzvrat za takvu mudru odluku poginuli bez ijednog metka broje se na tisuće.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Pa naravno kako bi bilo bolje da su se branili pred Zagrebom ili pretvorili u gerilu, nego što su otišli mirno na pokolj.