Ah ti principi! Kad su navijači na javnoj sceni bodrili “naše” kako bi na čelo Vrhovnog suda bio izabran netko tko nam je po volji, onda je bilo posve u redu nakaradno tumačiti Ustav i zakon, mimo procedure predlagati svoje favorite i izrugivati se s kandidatima koji su naivno pisali programe rada. Umjesto da im je predsjednik Republike “karakterno”, kako on to zna, rekao: Uzalud vam trud svirači.
Jer, on je i prije poziva kandidatima nazvao svoga kandidata koji je pristao da ga predsjednik predloži Hrvatskom saboru. Što god o tome rekla i Opća sjednica Vrhovnog suda. S izborom Glavnog državnog odvjetnika je jednostavnije. Sve je u rukama vladajućih. To je njihov izbor i odgovornost. Zato su kritike glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj Šipek bile kritike upućene i njima. A sada bi trebalo biti sporno što je netko “namignuo” sucu Ivanu Turudiću, možda i zamjeniku glavne državne odvjetnice Emiliju Kalabriću, ili možda i odvjetniku Mladenu Dragičeviću, kako je on sportski pošteno komentirao objede o Turudićevoj kandidaturi. Kad je propao izbor čelnika Uskoka jer očigledno nitko nije dao “mig”, a što bi podrazumijevalo i politički utjecaj na Zlatu Hrvoj Šipek, to je bila sramota i odgovornost vladajućih. Zar su sada trebali dopustiti da se ponovi isto!? Za pretpostaviti je da ako im Nikša Wagner i Mladen Dragičević nisu bili dobar izbor 2020. neće biti ni sada. A oni su do zadnjega dana bili jedini kandidati.
To što je bio branitelj i poništio presudu Stepincu se ne oprašta.