Peglanje ima mnogo različitih značenja. U filmu "Tko pjeva zlo ne misli" Franjo odlazi dami koja najstariji zanat na svijetu obavlja pod firmom Peglanje muških košulja; iako više ne postoje fizički slipovi, trošenje na kartice i dalje se naziva peglanjem, u sjećanje na onaj stroj koji je pomoću indiga izrađivao kopiju računa na licu mjesta; zatezanje lica također se naziva peglanje, da bismo djelovali mlađe; analogno se u svijetu strateških komunikacija govori o peglanju nečijeg imidža, da se oko nepoštenih i krivih stvori privid nedužnih i pravednih. Nedavno sam saznao još jedno značenje te riječi. U dućanima ste zacijelo primijetili prodavačice koje užurbano popunjavaju police – ili ste i sami radili taj posao – i to tako da na mjesto kupljenog proizvoda povlače one u stražnjim redovima kako bi dućan uvijek izgledao pun: e, to se također zove peglanje.
Plenković ne želi privatizirati ništa. Postavljane svojih partijskih klimavaca jedini je razlog. Isto kao u prošloj državi.