Čak i da nije riječ o političaru koji bi u proljeće sljedeće godine četvrti put mogao postati predsjednik vlade susjedne Slovenije, Janez Janša definitivno zaslužuje ovaj osvrt. Janša je, naime, jedinstveni politički fenomen i vjerojatno najdugovječniji i najžilaviji političar na ovim prostorima, koji se u vrhu slovenske politike uspio održati dulje od tri desetljeća, što svjedoči o iznimnom političkom talentu i nevjerojatnoj sposobnosti prilagođavanja. Janša je krajem svibnja ponovno izabran za predsjednika svoje Slovenske demokratske stranke (SDS), kojoj je na čelu još od davne 1993. godine, dakle čak 32 godine!?! Ovo mu je deseti mandat, a na njegovu kraju na čelu SDS-a provest će nevjerojatnih 36 godina, zbog čega neki s razlogom primjećuju da će po duljini partijskog staža, koji se može usporediti samo s jednopartijskim diktaturama, uskoro preteći čak i Josipa Broza Tita, svoju omiljenu metu i svog nekadašnjeg uzora. Janša je, naime, još kao 17-godišnjak postao zagriženi član Komunističke partije, a davne 1977. godine sudjelovao je u Pohodu putevima delegata Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, što je i ovjekovječeno. Tito je pak na čelu partije proveo 41 godinu, što znači da Janšu još devet godina dijeli od dostizanja njegova rekorda. S obzirom na to da je riječ o iznimno aktivnom političaru, koji je u dobroj formi i odličnog je zdravlja – poznat je kao strastveni igrač golfa i dugogodišnji zaljubljenik u alpinizam i planinarenje, a sudjelovao je na brojnim ekspedicijama i zahtjevnim turama u Sloveniji, Dolomitima i Alpama – ne sumnjamo da će Janša i u tome uspjeti.
Jedno je sigurno. On se ni u skoroj ni u daljoj budućnosti neće suočiti s bilo kakvom ozbiljnijom konkurencijom ili otporom unutar svoje stranke, u kojoj uživa status nepogrešivog božanstva, zbog čega SDS brojni kritičari u Sloveniji često nazivaju sektom, a ne pravom političkom strankom. Na unutarstranačkim izborima prije nekoliko mjeseci pravo glasa imali su svi članovi koji uredno plaćaju članarinu, a Janša je osvojio više od 98 posto glasova. Ujedno je bio i jedini kandidat za predsjednika, baš kao i na svim ranijim unutarstranačkim izborima, osim na prvima 1993. godine, kada je imao jednog protukandidata. S tim u SDS-u očito nemaju nikakav problem, niti žele mijenjati svog vođu, kojeg smatraju toliko dobrim i uspješnim. I to svjedoči o iznimnom Janšinu talentu, koji je sposoban doslovno sve svoje odluke i poteze stranačkom članstvu predstaviti kao ispravne i pobjedonosne, uključujući i one koje su vodile u izborne i druge političke poraze. "Sada dolazi naš dan. Dolazi zora. Žuto sunce i plavo nebo. Nema noći koju jutro ne bi nadvladalo", poručio je Janša nakon posljednjeg unutarstranačkog izbornog trijumfa, što je poznati slovenski pisac i kolumnist Goran Vojnović tada prokomentirao kazavši da je Janša ponovno izabran za doživotnog predsjednika SDS-a. "Možemo čekati", rekao je tada Janša aludirajući na misao slavnog kineskog vojskovođe i filozofa Sun Tzua, autora znamenitog "Umijeća ratovanja", svog omiljenog štiva, koji je davno preporučio da samo treba strpljivo čekati dok rijeka ne donese leševe tvojih neprijatelja. Vojnović je primijetio da je Janša to izrekao sa svojim "prepoznatljivim osmijehom čušperske Mona Lise (Čušperk je selo u blizini Janšina rodnog Grosuplja, op. a.), samouvjeren i zadovoljan, poput djeteta koje je drugima postavilo zamku i onda nasmijano čeka da u nju upadnu". "Ili, bolje rečeno, poput nekoga tko je tek shvatio koliko su stari Donald Trump, Vladimir Putin, Benjamin Netanyahu, Xi Jinping i Recep Tayyip Erdoğan, shvativši time i da je sve još pred njim", zapisao je Vojnović tada u svojoj kolumni u ljubljanskom Dnevniku.
Janša je, dakle, nedvojbeno sposoban i uspješan unutar stranke, što se vjerojatno ne može reći za njegovo političko djelovanje u cjelini, premda je riječ o političaru koji je dosad vodio tri od ukupno 15 slovenskih vlada od stjecanja samostalnosti. Ako imamo na umu duljinu njegova političkog staža, to i nije puno, osobito ako uzmemo u obzir činjenicu da je od ta tri mandata samo jedan, onaj od 2004. do 2008., bio puni, s obzirom na to da su preostala dva bili skraćena na jednu, odnosno dvije godine. Osim što je triput vodio vladu, Janša je u još dvije vlade bio ministar obrane, onoj prvoj, u vrijeme kratkotrajnog rata u Sloveniji, kao i u petoj vladi Janeza Drnovšeka. SDS je izgubio gotovo sve izbore pod Janšinim vodstvom, 1996., 2000., 2008., 2011. i 2014. godine, a Janšina stranka pobjeđuje samo 2004. i 2018. godine. Uvijek je riječ o relativnim pobjedama, s obzirom na to da slovenski proporcionalni izborni sustav otežava osvajanje parlamentarne većine i zahtijeva formiranje koalicijskih vlada, zbog čega je reforma izbornog sustava najvažniji Janšin životni projekt već najmanje dva desetljeća.
Janša je u protekla četiri desetljeća doživio radikalnu političku transformaciju, koja se može usporediti s transformacijom njegova političkog saveznika Viktora Orbána. Od mladog komunista i vjernog člana komunističke stranke Janša početkom 1990-ih najprije postaje socijaldemokrat i član Socijaldemokratske stranke, premda je riječ o stranci koja nije bila sljednica komunističke stranke i imala je snažan nacionalistički naboj. Socijaldemokratskoj stranci na čelu je bio Jože Pučnik, jedan od lidera Demosa, koalicije koja je pobijedila na prvim demokratskim izborima i koja je formirala prvu demokratsku vladu, u kojoj Janša postaje ministar obrane. Nakon Pučnikova povlačenja, Janša preuzima stranku, a njegovu skretanju udesno prethodi sukob s tadašnjim slovenskim predsjednikom Milanom Kučanom i premijerom Janezom Drnovšekom, koji je smijenio Janšu s dužnosti ministra obrane zbog njegove uloge u aferi Depala vas, najpoznatijoj političko-pravosudnoj aferi u Sloveniji 1990-ih, u kojoj su četvorica pripadnika vojne sigurnosne službe zatvorila jednog civilnog policajca.
Janši je napuštanje ministarskog položaja teško palo. Bio je uvjeren da je Drnovšek u tom slučaju bio samo egzekutor, vjerujući da mu je aferu Depala vas "namjestio" tadašnji predsjednik Kučan, kojeg smatra svojim glavnim političkim protivnikom. U godinama koje su slijedile sukob Janše i Kučana poprima gotovo mitske razmjere, a taj sukob ima presudan utjecaj na slovensku politiku sve do danas. Janša je uvjeren kako su Kučan i njegov klan, kako ga naziva, nastavili vladati Slovenijom i nakon poraza na izborima 1990. godine, kao i nakon Kučanova političkog umirovljenja 2002. godine. Prema Janšinoj interpretaciji, riječ je o "silama kontinuiteta", koje zemljom vladaju nedemokratski i netransparentno, mimo izbora, a njegova vlada predstavlja jedino jamstvo da će veze "sila kontinuiteta" sa strukturama vlasti biti prekinute. Janša se nakon smjene preobrazio u desničara, a onda i u radikalnog desničara, populista i revizionista, koji svoj politički uspjeh gradi na podjelama i raspirivanju netrpeljivosti. U skladu s tim Janša 2003. mijenja i ime svoje stranke, koja postaje samo Slovenska demokratska stranka.
Za Janšu je šira javnost, slovenska i jugoslavenska, prvi put čula u ljeto 1988. godine, kada je s Davidom Tasićem, Ivanom Borštnerom i Francijem Zavrlom završio u zatvoru i na vojnom sudu JNA. Kao suradnik i kolumnist tjednika Mladina Janša je osuđen jer su kod njega pronašli tajni vojni dokument u kojem se govorilo o nezakonitom nadzoru slovenske civilne scene. Janša je preko noći postao simbol borbe protiv nedemokratskog režima, a tisuće Ljubljančana svakodnevno su se okupljale u Roškoj ulici gdje su sudili legendarnoj četvorici, poznatijoj po akronimu JBTZ. Bio je to prijeloman događaj u procesu demokratizacije i liberalizacije 1980-ih, koji će uskoro dovesti i do raspisivanja višestranačkih izbora, a potom i do raspada jugoslavenske federacije i osamostaljenja Slovenije i Hrvatske. Janša je bio junak tog procesa. Ono što je u njegovu slučaju bio proces pred sudom JNA, kod Orbána u Mađarskoj bio je njegov znameniti govor u Budimpešti 1989., kada je kao 26-godišnji mladić na monumentalnom pogrebu Imre Nagyja, bivšeg mađarskog premijera koji je pogubljen nakon Mađarske revolucije 1956., pred četvrt milijuna ljudi žestoko kritizirao komunističku diktaturu i pozvao na uspostavu demokracije i neovisnosti, što ga je katapultiralo u politiku. Upravo zbog toga je tadašnji američki predsjednik George Bush mlađi na Bledu u Sloveniji 2008. godine i Orbána i Janšu nazvao borcima za demokraciju i slobodu, iako su i jedan i drugi ubrzo postali prvaci "iliberalizma" u svojim zemljama, nakon što su s lijeve i lijevo-liberalne prešli na desnu, nacionalističku, populističku i konzervativnu političku stranu. Kod Orbána se to dogodilo 1993., nakon što je shvatio da u mađarskoj politici nema mjesta za drugu, puno slabiju liberalnu stranku, kraj tada dominantnih slobodnih demokrata, koji su 1994. postali koalicijski partneri postkomunističke Socijalističke partije. Orbánova promjena stava uslijedila je nakon borbe za moć unutar Fidesza, kada se troje zastupnika, koji su se kasnije pridružili slobodnim demokratima, pobunilo protiv njegovih evidentnih diktatorskih tendencija, no on ostaje dosljedan u stjecanju naklonosti emocionalno desničarskog, tradicionalnog i religioznog dijela stanovništva.
Janšina politička tranzicija protekla je puno bezbolnije. Njegova prva vlada ostala je upamćena po čistkama, sukobima, političkom kadroviranju i konfliktima s oporbom i medijima zbog uzurpacije vlasti i autoritarnih tendencija, ali kasnije će se potvrditi da je to bilo samo zagrijavanje za ono što će uslijediti kasnije. Iza prvog Janšina mandata ostala je i afera Patria, najveća korupcijska afera u povijesti samostalne Slovenije, zbog koje je Janša 2014. godine završio na izdržavanju dvogodišnje zatvorske kazne zbog korupcije. Iako je pravomoćno osuđen u toj aferi, Ustavni je sud poništio pravomoćnu presudu vrativši predmet na ponovno suđenje, ali je zbog proteka 10-godišnjeg roka predmet pao u zastaru, tako da je afera ostala bez pravog sudskog pravorijeka.
Drugi odlazak u zatvor dodatno je radikalizirao Janšu. Nakon toga pretvara se u ekscentrika, a njegove poruke postaju sve ekstremnije i uvrnutije. Iako nominalno ostaje član europskih pučana (EPP) – što je još jedan paradoks EPP-a – njegova je politika bliža radikalno-populističkoj Alternativi za Njemačku (AfD) i Orbánovim Patriotima za Europu. Njegov zadnji premijerski mandat obilježili su autoritarnost, populizam, rigidnost i čistke, kao i žestoki sukobi s europskim establišmentom. Na Janšinu radikalizaciju snažno je utjecala i izborna pobjeda slovenskog zeta Donalda Trumpa, koji postaje njegov veliki politički uzor, kao i Orbán, koji u Mađarskoj uspijeva uspostaviti apsolutnu vlast. Janša se profilirao kao "europski Trump", a istodobno je dodatno utvrdio savezništvo s mađarskim autokratom Viktorom Orbánom, još jednim Trumpovim poklonikom u Europi, premda je Janša zapravo bio jedan od pionira europskog desničarskog populizma, i to znatno prije Orbána i Trumpa. Njegovu vladavinu obilježili su brutalni napadi na medije, opoziciju, nevladine organizacije, ljevičare, kulturnjake i protuvladine prosvjednike. Trump je normalizirao korištenje verbalnog nasilja, osobnih napada i uvreda u politici, osobito na Twitteru, što je Janša brzo preslikao na slovenski i europski javni prostor. Kao i Trump, i Janša svojim objavama na Twitteru, odnosno X-u, svjesno pokušava šokirati javnost brutalno napadajući svoje političke protivnike, koje proglašava izdajnicima i teroristima. Trump je prije nekoliko godina u povodu eksplozije masovnih ubojstava u američkim školama predložio preventivno naoružavanje nastavnika, dok je Janša u povodu migrantske krize predlagao naoružavanje građana. Žan Mahnič, Janšin parlamentarni zastupnik, tako ovih dana zbog nasilja pripadnika romske zajednice poziva slovenske "domoljube" da se učlane u lovačka društva kako bi onda legalno mogli posjedovati arsenale oružja za obranu od romskih nasilnika, što svjedoči da Janša ne odustaje od političkog radikalizma, koji mu jamči sigurnu potporu u jednom dijelu biračkog tijela.
Zbog toga svakako treba računati na relativnu pobjedu Janšine stranke na parlamentarnim izborima, koji će se u Sloveniji održati za samo osam mjeseci, a možda i manje, s obzirom na to da Janša stalno zaziva prijevremene izbore i osvajanje "ustavne većine", koja bi mu omogućila radikalnu transformaciju slovenskog političkog sustava i slovenskog društva, promjenu ustavnog uređenja i podređivanje državnih i društvenih institucija, slično kao što je to učinio Orbán u Mađarskoj, premda takvu većinu Janšina stranka najvjerojatnije nikad neće osvojiti. Janšin program izrazito je populistički. Obećava da će nakon izborne pobjede biračima "vratiti otetu zemlju", da će zaštititi slobodu govora, pravo glasa i pravo na pravično suđenje, dok će također tradicionalnu obitelj, u kojoj je otac muškarac, a majka žena, zaštititi od "LGBT ideologije". Janša najavljuje i da će zaštititi demokraciju i izborni proces od "nezakonitog financiranja i utjecaja iz inozemstva", što znači i novi udar na nevladine organizacije i civilno društvo. Unatoč kontroverzama koje ga prate, Janša lako može ponovno uspjeti, s obzirom na to da na slovenskoj političkoj sceni ne postoji političar koji je u stanju tako vješto iskoristiti pogreške svojih protivnika. S druge je strane aktualni premijer Robert Golob, koji će se natjecati za novi mandat. Iako je u međuvremenu izgubio polovinu svog biračkog tijela, ni Golob nije bez izgleda, s obzirom na to da je prvo "novo lice" na premijerskom položaju koje bi moglo osvojiti i drugi mandat. I u jednom i u drugom slučaju sve će ovisiti o drugima, potencijalnim koalicijskim partnerima, bez kojih ni Janša ni Golob neće moći do većine. Čak i ako izgubi, Janša će tvrditi da je pobijedio i da su mu ukrali pobjedu, baš kao što je to tvrdio i prije desetak godina, puno prije Trumpa. Kao i Trump, ni Janša nikad ne priznaje poraz i nikad ne odustaje. Za vještog ratnika poraz je nemoguć, napisao je davno Sun Tzu.
FOTO Koliko su visoki svjetski lideri? Jedan ima gotovo dva metra
Otvori KEKS Pay
Janša je OK.