Živ čovjek ne može se baš svega sjećati, pa se tako jedva sjećam knjige koja me snažno obuzela kao osmogodišnjaka, pa sam je još nekoliko puta pročitao prije desete, kada su se opet promijenili čitalački interesi. Knjigu je napisao Mark Twain, naslov joj je “Kraljević i prosjak”. Priča se odvije u šesnaestom stoljeću, kralj Henrik VIII je mrtav, na prijesto stupa sin njegov, mladi kraljević Edward VI. Prema narodnoj legendi, ili prema onodobnim tračevima i izvještajima iz onodobnih medijskih retardanata, tada se dogodila nekakva prevara, pa je umjesto pravoga kraljevića kraljem postao netko drugi, čime je, govore ogovarači, dinastija izgubila vjerodostojnost.
Vogue, taj kultni magazin koji je pao već mnogo niže od najgorih balkanskih tabloida i toaletoida, objavio je u dane nacionalnog žalovanja Charlottinu uplakanu fotografiju. Biva, to princeza žali prabaku. Djeca, međutim, znao je to Mark Twain, plaču iz razloga drukčijih od razloga zbog kojih plaču odrasli. Dječje vrijeme mnogo sporije prolazi, pa djeca često plaču od dosade i od očaja što ova gnjavaža nikako da prođe
Otvori KEKS Pay
