Prekjučer sam napravio nešto što mi se nimalo nije svidjelo. Kada malo bolje razmislim, čini mi se da je do sada bilo i previše takvih, vjerojatno podsvjesnih situacija, ali tek mi je prekjučer postalo jasno koliko je to suvišno, pa čak i štetno i opasno. Dok sam se šetao gledajući u trotoar ispred sebe, iz zamišljenosti me trgnula jedna starija gospođa na biciklu kojoj je malo nedostajalo da se svojim ušminkanim bajkom ne zabije u mene.
Umjesto da ona zakoči i ispriča se što ne koristi biciklističku stazu, nego uzurpira pješački prostor ili da stanem pred nju kao Gandalf Bijeli i grmeći je upozorim: “You shall not pass!”, ja sam se maknuo ustranu i refleksno izgovorio ono kobno: “Ispričavam se”. Nekoliko minuta nakon toga – poprilično iznerviran vlastitom servilnošću – opsovao sam sam sebi nešto sočno.