Prije petnaestak godina, u vrijeme velike financijske krize koja je 2008. zahvatila svijet, tvrtka u kojoj sam radio sudjelovala je na projektima velikih infrastrukturnih objekata u Njemačkoj i Nizozemskoj. Najveće gradilište na kojem smo radili nalazilo se dvadesetak kilometara sjeverno od Rotterdama u još uvijek neurbaniziranom i nekultiviranom prostoru oduzetom od mora. Gradili smo elektrofiltar gigantske termoelektrane vrijedan desetke milijuna eura. (Uzgred, jedna digresija koja govori o gotovo zaboravljenoj ljudskoj ustrajnosti i posvećenosti općem dobru: u blizini, preko puta gradilišta, u prirodnoj depresiji ispred visokih brana iza kojih se, kao da se nalazi u golemoj posudi, ljeskalo more, nalazio se muzej posvećen isušivanju mora. Tu se moglo saznati sve o isušivanju mora, da se, primjerice, s površine skida kompletan površinski sloj zemlje koji se odvozi na ušće Rajne u Sjeverno more, koje se nalazi u blizini Roterdama, gdje ostaje oko šest mjeseci, sve dok se dovezena zemlja ne desalinizira, i koja se potom vraća.)
Svako jutro prvo pogledam Google News da vidim nove idiotarije Trumpove vlade i nikad nisam razočaran. Vecina njegovih ministara je ispod svakog nivoa, sto nije ni cudo, on ih izabrao. Mozda ova ludost prestane za 4 godine, a mozda se svijet zauvijek mijenja. Mutna vremena.