Ide li svijet ponovno prema paklu? Hoće li Bliski istok ponovno gorjeti i može li novi veliki sukob izazvati globalnu gospodarsku krizu? To su pitanja koja se sve glasnije postavljaju nakon najnovije eskalacije između Sjedinjenih Američkih Država i Irana. Mnogi strahuju da bi novi udari u jednoj od najnestabilnijih regija svijeta mogli ponovno otvoriti vrata široj regionalnoj krizi, ugroziti ključne energetske pravce i izazvati novi skok cijena nafte, koji bi pogodio gotovo cijelo svjetsko gospodarstvo. Donald Trump gotovo je potpuno promijenio ton prema Iranu. Ono što se prije samo nekoliko tjedana prikazivalo kao mogućnost smirivanja sukoba, privremeni dogovor i otvaranje prostora za diplomatske pregovore, sada se, prema njegovim riječima, praktički raspalo. Trump je izjavio da je primirje s Iranom završeno nakon novog vala iranskih napada na američke vojne ciljeve u Bahreinu i Kuvajtu, koji su uslijedili nakon američkih udara na iranske položaje. Najnoviji razvoj događaja ponovno je otvorio pitanje koliko je Bliski istok blizu velikog regionalnog požara.
Svaki sukob koji uključuje Iran nosi dodatnu opasnost zbog strateškog položaja te zemlje i blizine Hormuškog tjesnaca, jednog od najvažnijih svjetskih pomorskih prolaza, kroz koji prolazi velik dio globalne trgovine energentima. Ako bi došlo do šire blokade ili ozbiljnog ugrožavanja plovidbe tim područjem, posljedice bi se vrlo brzo osjetile na svjetskim tržištima. Rast cijena nafte, povećanje troškova prijevoza i novi val inflacije mogli bi zadati snažan udar gospodarstvima diljem svijeta, od Europe i Azije do SAD-a. Zbog toga se danas postavlja pitanje hoće li međunarodna zajednica uspjeti zaustaviti novu spiralu nasilja prije nego što preraste u sukob s nesagledivim posljedicama. Trump je iransko vodstvo nazvao "ološem", a pregovore opisao kao "gubljenje vremena".
Takav rječnik nije samo diplomatski incident nego i jasna politička poruka. Trump se ne obraća samo Teheranu nego i američkoj javnosti, Izraelu, zemljama zaljeva i međunarodnim tržištima. Želi pokazati da neće ostaviti dojam slabosti te da će na svaki izazov odgovoriti odlučno. U njegovoj političkoj logici pregovori imaju smisla samo ako druga strana pokazuje spremnost na popuštanje, odnosno ako je prisiljena na kompromis. Čim Iran odgovori silom, Trump prelazi na jezik prijetnje, pritiska i demonstracije moći. Upravo taj nagli prijelaz – od poruka o mogućem dijalogu i pohvala iranskom narodu do iznimno oštre retorike prema vlastima u Teheranu – pokazuje koliko je odnos između Washingtona i Irana nestabilan.
U pozadini svega nalazi se Hormuški tjesnac, energetska arterija svijeta. Napadi na tankere i strah od iranske kontrole plovnih ruta odmah su podigli cijenu nafte. Brent je skočio oko šest posto, na više od 78 dolara po barelu, što pokazuje da tržišta ne vjeruju da je ovo samo verbalni sukob. Ako Hormuz postane trajno nesiguran, svaki američko-iranski incident automatski postaje globalna ekonomska kriza. U napadu na katarski LNG tanker Al-Rekayyat u Hormuškom tjesnacu, na kojem je bila i hrvatska posada, nema stradalih hrvatskih državljana, potvrdio je MVEP. Na brodu, kojim upravlja tvrtka Nakilat, nalazilo se najmanje šest hrvatskih pomoraca. Nitko od njih nije ozlijeđen, a požar u strojarnici nakon udara posada je uspjela ugasiti. Jedan hrvatski pomorac izjavio je da je samo nekoliko metara od mjesta pogotka izbjegao stradavanje jer je neposredno prije napada napustio kontrolnu sobu. Prema britanskoj pomorskoj sigurnosnoj službi UKMTO, tanker je pogođen nepoznatim projektilom oko 15 km istočno od omanske Lime, pri čemu nije bilo žrtava ni onečišćenja mora.
Napad je prvi takav incident na katarski LNG brod od početka sukoba i dodatno povećava zabrinutost za sigurnost plovidbe kroz Hormuški tjesnac. Međunarodna pomorska organizacija upozorila je da je oko 6000 pomoraca i dalje nasukano u Zaljevu zbog sukoba u regiji. Glavni tajnik Arsenio Dominguez osudio je napade, istaknuvši da oni "pogoršavaju klimu straha", te pozvao brodare na oprez i izbjegavanje plovidbe kroz Hormuški tjesnac. Trumpova poruka da je "sporazum gotov" ne znači nužno da su pregovori zauvijek mrtvi. Ona znači da Trump želi novu pregovaračku poziciju, oštriju i ponižavajuću za Iran. On želi da se Teheran vrati za stol ne kao ravnopravan sugovornik, nego kao strana koja mora moliti za izlaz. U tome je bit njegova pristupa: najprije pritisak, zatim prijetnja, potom eventualni dogovor koji može prikazati kao vlastitu pobjedu. Iran, međutim, ne može pristati na takvu sliku bez unutarnje cijene. Iransko vodstvo mora pokazati da nije kapituliralo. Zato Teheran kombinira dvije poruke: s jedne strane vojni odgovor, napade dronovima i projektilima, prijetnje "razornom" odmazdom; s druge strane zadržavanje prostora za posrednike, posebno preko Katara, Omana ili Pakistana. Iran želi izbjeći totalni rat s Amerikom, ali ne želi izgledati kao zemlja kojoj Washington diktira uvjete. To je opasna ravnoteža: Iran želi kontrolirani pritisak, ali kontrolirani pritisak u Hormuzu vrlo lako preraste u nekontrolirani požar.
S druge strane, Benjamin Netanyahu u iranskoj prijetnji vidi i politički interes. Suočen s ratovima, pritiskom javnosti i međunarodnom izolacijom, Iran mu omogućuje da unutarnje probleme prebaci u sigurnosni okvir i prikaže se kao jedini lider koji može zaštititi Izrael. Njegova poruka da se s Trumpom slaže u "velikim stvarima" pokazuje želju za jedinstvom s Washingtonom iako postoje razlike: Trump traži dogovor i izbjegava novi rat, dok Netanyahu više vjeruje vojnom pritisku i slabljenju Irana. Istodobno sveti grad Najaf u Iraku od zore u srijedu svjedoči dolasku milijuna ožalošćenih vjernika koji sudjeluju u pogrebnoj povorci i oproštajnim ceremonijama za ajatolaha Alija Khameneija. Atmosfera u gradu ispunjena je tugom i odanošću, dok snimke prikazuju goleme mase ljudi koje su ispunile ulice. Iračke Narodne mobilizacijske snage objavile su da je broj sudionika premašio 2,3 milijuna, a ožalošćeni i dalje pristižu.
Otvori KEKS Pay
Trumplek..pravi trumplek