Da je Zoran Milanović drugi predsjednički mandat dobio u prvom krugu izbora, HDZ bi se, zajedno s neprikosnovenim Andrejem Plenkovićem, našao u sosu koji ne bi mogao progutati sa svim Primorčevim maslom. Za dlaku je izbjegao nokaut, da ga najteži protivnik baci na pod takoreći bez borbe; od pune katastrofe vladajuću stranku dijelio je sitniš Nike Tokića Kartela, s kojim bi u Saboru držao zlatnu dionicu. Dojam se još može promijeniti; ukupan rezultat samo u teoriji. Zorana Milanovića slave i oni koji su ga najviše napadali.
Od kritičara koji su ga godinama sotonizirali dobio je promociju kakvu je, valjda, jedino Napoleon doživio nakon bijega s Albe, da od "vuka s Korzike" na ulasku u Pariz postane "veliki imperator". Milanović je od "kršitelja Ustava" u alkemijskom nastupu demokracije postao zaštitnik nacije i čuvar države. HDZ mu se ne udvara, niti će to učiniti lako i brzo, iako će morati priznati da su se uloge, i ulozi, nešto promijenili, i da će – ne dogodi li se čudo – odsad imati posla s protivnikom kome je narodni sud podigao ruku u ringu. Bit će ga teže ignorirati, okretati mu leđa i dijeliti pljuske, što je mogao činiti svaki šušak iz vlasti, čak i da se u konačnom računu ne potvrdi silna zarada koju je Milanović stekao bez velikih ulaganja.
ANALIZA MIRKA GALIĆA
Otvori KEKS Pay
