Prije nego je detonirana ručna bomba na tulumu u Kninu, netko ju je snimio i objavio na Instagramu, a mediji su fotografiju prenijeli, ali uz intervenciju. Zelena konzerva piva i kockasta boca žestice između kojih se bomba smjestila bile su zamućene da ne bi to bilo shvaćeno kao marketing. To je naša svijest: iako se i kroz zamućenje jasno vidi da su to Heineken i Jack Daniel's, netko je smatrao da to treba prikriti; no bombu nisu zamutili, i jasno su napisali da se radi o modelu M-75 – piće jest opsceno, ali oružje nije.
Srećom, taj se medijski refleks nije uključio kad je Vili Beroš izašao iz zatvora s knjigom, pa smo jasno vidjeli da je deset dana u samici čitao "Faktologiju", a jasno se vidjelo i ime izdavača, VBZ. "Sjajna knjiga", rekao je Beroš okupljenim novinarima i nastavio: "Govori o medijskoj percepciji stvarnosti. Govori o globaliziranju određenih ideja. Svima bih je preporučio. Dvaput sam je pročitao!" Odmah sam osjetio poriv da odem u knjižnicu prije nego što ljudi navale, ali inertne sam naravi pa sam se oglušio na zov profesionalne savjesti. No tada je najbolja supruga na svijetu pročitala tu vijest i naložila mi da se požurim u biblioteku. Richard Strauss bio je lijenčina, ali žena mu je bila poduzetna, a slično je i kod nas doma, pa sam odjurio posuditi "Faktologiju". Dobro je da sam tako učinio jer sam ugrabio zadnji komad; predzadnju mi je digao pred nosom netko lukaviji od mene, koji ju je rezervirao telefonom.
Pišemo o nečemu što se treba dokazati, ali piše se da se piše. Ovaj puta saznalo se i za druge kako su radili javnu nabavu.