Teroristički udari u Francuskoj pokazuju nam, bude li pameti, i koji bi trebao biti prvi zadatak predsjednika/ce RH – hitna analiza nedostataka našeg sustava nacionalne sigurnosti.
Događa se apsurd, mislili smo da ćemo ulaskom u NATO i EU dobiti kolektivnu sigurnost, no sada, razvojem prijetnji i kriza, sudjelujemo u – kolektivnoj nesigurnosti. Pametna država bi, stoga, hitro krenula “popraviti” sustav nacionalne sigurnosti, pogotovo jer se temelji na strategiji starijoj od 10 godina, a Zakon o sigurnosno-obavještajnim službama je iz 2006. Ovo je, naravno, nadstranačka priča, potvrđuje mi i stručnjak za pitanja sigurnosti i bivši general Damir Krstičević, koji smatra da Hrvatska mora redefinirati cjelokupni koncept nacionalne sigurnosti, koji je zastario, kao što su zastarjele i predrasude da se “o tome ne govori”. U međuvremenu se geopolitička situacija toliko izmijenila da je logično i razumno nadograditi naše sigurnosne sustave.
Gdje su, dakle, te naše “rupe” koje slabe poziciju Hrvatske u odnosu na nove prijetnje koje stižu? Bivši admiral Davor Domazet-Lošo kaže mi, kroz anegdotu, “da u RH ne znamo ni koje državne blagdane slavimo”, da postoje “rupe” u sustavu sigurnosti – gubitak identiteta i autoriteta. Isti je problem i u EU, koja si je sama kriva jer sama uništava svoje vrijednosti, a propao je i “multikulti”. Domazet govori o potisnutim kršćanskim vrijednostima u EU i islamizmu koji se uvukao logikom i taktikom trojanskoga konja. Naš sigurnosno-obavještajni sustav, kažu znalci, pati od nedostatka analitike, dakle onoga što je krasilo naše službe tijekom devedesetih. Domazet je sada “tražen” od struke i medija, premda su se još donedavno ismijavali njegovim analizama i prognozama. Smijeh kritičara je, međutim, prestao, jer su kasniji događaji uvelike potvrđivali naslove njegovih knjiga.
Zaboravilo se da je on, kao i još neki djelatnici našeg obavještajnog sustava, dobio najveća priznanja američkih agencija, poput NSA-ja. Problem je što dobar dio tih znalaca danas radi na privatnom tržištu ili su otišli izvan zemlje. Ili, što bi rekao Domazet za samoga sebe, sjede već 15 godina doma i pišu knjige, umjesto da sustav koristi njihovo analitičko iskustvo. Iz rijetkih izjava mjerodavnih dobivena je potvrda da naše službe imaju pod nadzorom osobe koje su potencijalne sigurnosne prijetnje RH, no nije sve u prisluškivanju i nadzoru, treba procijeniti i kada, tko i na koji način može provesti te prijetnje. No ni ta analiza nije dovoljna, jer RH se može braniti od takvih ugroza jedino izgradnjom svog sustava “kolektivne” (nacionalne) sigurnosti.
U zaboravu su rješenja koja su osiguravala da se cjelokupno stanovništvo države može, po potrebi, staviti u sustav zaštite. Te su “rupe” u nas najdublje, jer sustav temeljimo tek na sigurnosno-obavještajnim službama, policiji, zaštiti i spašavanju, Oružanim snagama. A to više nije dovoljno, jer, upozoravaju stručnjaci, mogućnost prave ratne ugroze se smanjuje, a raste ona od “asimetričnog” rata. Kao što su se prije desetak godina ismijavali s takvim tezama Domazeta-Loše, tako se sad ti isti uveseljavaju s idejom o potrebi povratka sigurnosne i vojne obuke stanovništva. Podsmjehuju se kad struka kaže da se RH mora ugledati i na zemlje poput Izraela. Za obuku sigurnosno potpuno “nepismenih” generacija Hrvata trebat će vremena. Počnimo što prije.
>>Krajnji je čas za promjenu. Ova je vlast odvojena od naroda
>>20 pitanja dva dana prije odluke. Pročitajte paralelni intervju Josipovića i Grabar Kitarović
Hrvatska nije sposobna obracunati se ni sa svojim gradanima koji sirom drzave podmecu eksplozivne naprave. Kao onaj slucaj s konjem i konjanikom na Jelacic placu.Sudstvo i policija tretira to kao nestasluk par maloljetnika( nitko nije bio mladi od 27 godina),), a tek arsenal uruzja koje PTSP-ovci posjeduju a svi znaju.