Slučajno ili ne, globalne cijene nafte prije nekoliko dana dosegnule su razinu od 71 dolara po barelu. Posljednji put cijena nafte bila je tako niska prije točno pet godina, baš one godine kad je mađarski MOL – tvrdi to presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske – korupcijskim aranžmanom preuzeo upravljanje nad hrvatskom nacionalnom naftnom kompanijom Inom.
Prethodnu godinu Ina je završila s rekordnim gubitkom od 1,1 milijardu kuna, nastalim zbog golemih dubioza nastalih upravo na trgovanju naftom i naftnim derivatima u okolnostima snažnog pada globalnih cijena ugljikovodika koji se te godine dogodio. Propustivši se zaštititi tzv. hedging financijskim instrumentima, Ina je u samo tri mjeseca izgubila oko 1,5 milijardi kuna i došla na rub bankrota ne uspijevajući uredno podmirivati svoje obveze. Poljuljanoj kompaniji u spas je pritekao strateški partner MOL omogućivši joj međukompanijski kredit kako bi se kratkotrajno financijski stabilizirala, ali i država mjesecima tolerirajući golemi neplaćeni porezni dug od dvije milijarde kuna.
O ponosu nacije više se ne govori
Tu svoju intervenciju, za koju je Ina platila i komercijalnu kamatu od 7 posto, MOL će kasnije kapitalizirati i kao opravdanje da sa 47 posto vlasništva preuzme potpunu kontrolu nad Inom, a hrvatsku vladu s 44 posto udjela degradira u status manjinskog partnera. MOL je Inu konsolidirao u svoju bilancu, mađarski menadžeri preuzeli su vođenje tvrtke.Tijekom idućih pet godina nedostatak novca vodio je u manjak investicija, manjak investicija u pad proizvodnje i prerade, a pad proizvodnje i prerade u topljenje Inina tržišnog udjela i prihoda. U takvim okolnostima, profitabilnost se postizala troškovnim rezovima, ponajviše smanjenjem broja zaposlenih, a ta operativna dobit stečena redukcijom kompanije i njezina opsega poslovanja taložila se u bilanci da bi navodno u budućnosti bila iskorištena za novi investicijski iskorak.
Samo za primjer, nakon što je 2011. donesena odluka o zadržavanju polovice dobiti iz prethodne godine, iz MOL-a su priopćili kako je taj novac potreban da bi se izvršila “ulaganja koja su ključna da bi Ina postala jaka i uspješna predvodnica među hrvatskim kompanijama, na ponos svima”. Danas, koju godinu kasnije, cijena nafte opet pada, a strateški partner, tobože razočaran odnosom koji zadnjih godina ima s hrvatskom vladom, najavio je da će zatražiti izvanrednu sjednicu dioničara i predložiti isplatu dvije milijarde kuna dobiti zadržane za buduće investicije. O ponosu nacije više se ne govori.
"Bi li hrvatskoj kompaniji bilo bolje da joj je MOL protivnik, a ne saveznik?"
Ne treba biti financijski genij da bi se utvrdilo kako bi jednokratna isplata takvog iznosa sljedeće godine, uz cijenu nafte koja bi po svemu sudeći mogla pasti i na 60 dolara po barelu, Inu dovela u situaciju sličnu onoj u kakvoj je bila 2009. – na rub tehničkog bankrota. A što onda? Kako je već poručio glavni izvršni direktor MOL-a Joszef Molnar: “Bude li Ini nedostajalo novca, dioničari će je financijski podržati u svakom trenutku, kao što je to MOL učinio 2009.”, Naravno, opet uz komercijalnu kamatu. Narodna je mudrost da se pogreške iz prošlosti ne mogu ispraviti, ali zato i ne moraju ponavljati. U ovom trenutku i benevolentnim promatračima poprilično je teško shvatiti smisao strateškog partnerstva Ine i MOL-a, odnosno po čemu se taj odnos razlikuje od neprijateljskog preuzimanja.
Model u kojem jedan dioničar dobit izvučenu iz tvrtke toj istoj tvrtki plasira u formi kredita nije ponašanje partnera već korporativnog predatora, a zahvaljujući upravljačkim pravima koje posjeduje, MOL takav ciklus u Ini može provoditi unedogled. Ili barem dok tvrtka ne bude reducirana na razinu lokalne podružnice, a MOL-ovo ulaganje u kupnju Ininih dionica višestruko amortizirano. U biznisu je i to sasvim legitimna poslovna strategija, no onda bi je trebalo nazvati pravim imenom. Čelnik Ine Zoltan Aldott (na fotografiji) nedavno se u intervjuu retorički zapitao bi li hrvatskoj kompaniji bilo bolje da joj je MOL protivnik, a ne saveznik? Nakon takvih poteza teško je uopće i vidjeti razliku.
>>'MOL bježi iz Ine. Samo žele pokupiti novac'
>>MOL traži isplatu dividendi u iznosu od 2 milijarde kuna
uskok i dorh moraju predložiti poništavanje svih ugovora sklopljenih koruptivnim putem.između ostalih i prodaju ininih dionica.revizija privatizacije i istraga punog spektra nad ratnim profiterstvom.