Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 25
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Gojko Drljača
Autor
Gojko Drljača

Maškare spaljuju gay djecu i novinare. Opa, baš pravi napredak!

fašnik
Duško Marušić/PIXSELL
06.03.2014. u 12:00

Bezosjećajnost za drugog je naš najdublji grijeh i problem. Ma kakva kriza? Možda svi mi skupa, i ljevica i desnica, nismo zaslužili da nam bude bolje

Poklade, fašnik, mesopust, fašnjek, maškare, krnoval, krnjeval... niz je riječi koji budi niz pozitivnih asocijacija na tradiciju i zabavu, budi misli na ples, prerušavanje, maskiranje, razuzdane povorke, pokladare, zvončare, babe, konfete, vatromete, baklje, bakanalije, lutke i da, da - na tradicionalna spaljivanja i pokapanja.

I tko voli nek’ izvoli. Neki uživaju u polupijanim maskiranim špelancijama pa čak i ironičnim ritualima pokapanja, uklanjanja nedaća s ovoga svijeta. Ima nas koji u tom bijegu od ovosvjetovnog u zaklon jednodnevnog nadmoćnog i maskiranog rata sa svojim problemima vidimo nešto pomalo morbidno, neprirodno i strano. Ima nas koji smo se osjećali nelagodno dok smo proteklih godina gledali “vesela” vješanja i spaljivanja likova nepopularnih poznatih političara i poduzetnika. Osjećali smo da nešto duboko nije u redu s tim morbidnim činom iskazivanja nezadovoljstva ako se radi o nekoj osobi, koliko god ta osoba bila s razlogom ili bez pravog razloga omražena.

Novinar i "gay dijete iz epruvete"

Kad smo jučer preko internetskih portala doznali da su ljubitelji maškara u Hrvatskoj pali na to da spaljuju lutke poznatih lokalnih novinara (Vinka Vukovića iz Omiša) i “gay djeteta iz epruvete” u majčinu naručju u Selcu, ostali smo šokirani. U Hrvatskoj se rađa neko novo veliko zlo kad se pod tom maskom malih običnih ljudi rađa spremnost za simboličko uništavanje vatrom tih notornih donositelja loših vijesti, zločestih novinara, i sve postojeće te još nerođene djece homoseksualaca ili homoseksualne djece. Taj je dio nejasan, premda su organizatori tog čina obrazložili da su prosvjedovali protiv nepotrebnog referenduma o braku te da se zapravo radi o lutki izvjesnog Katarina Katarinčića, a ne o lutki neplodne majke. Nije bitno. Poruka je poslana. Ljudi su ljudi. Lutke su lutke, a moroni su moroni i naravno da nisu obrazložili zašto su na lutku stavili lutkicu djeteta na kojoj piše “gay dijete iz epruvete” koju su također odlučili zapaliti.

U kakvom je to zapravo vrijednosnom rasulu Hrvatska?

Bolesni idioti, bez obzira na svjetonazor i razlog zašto su izradili nečiju lutku i odlučili je zapaliti, može se reći za sve (!) one koji nečijim simboličnim spaljivanjem žele nešto poručiti. Kad smo ranije mi u medijima bilježili simbolično spaljivanje neomiljenih pojedinaca na karnevalima tek s blagim cinizmom zapravo smo se pridružili grupi okrutnih umobolnika koji su tim simboličnim činovima zapravo radili prave zločine, baš kao u slučaju nasilja prema provokativnom omiškom novinaru, njegovoj rodbini, prijateljima, istomišljenicima...

Duboko se trebamo zapitati, ako se zabavljamo uz takve karnevale, u kakvom je to zapravo vrijednosnom rasulu Hrvatska? Jesmo li postali toliko bezosjećajni da se nismo u stanju upitati da li svojim glupim postupcima zapravo zabadamo nož u srce mnogih, neovisno o tome jesmo li ljevica ili desnica, omiški hadezeovac, lijevi novinar, gay dijete ili neplodna majka koja pokušava samo – dobiti bebu.

Nedostatak smisla za ono što je dobro

Oni koji su se “samo zezali” u Selcu dobili su najbolji odgovor potresnim pismom žene koja je hrabro najavila svoje osjećaje u najavljenom spaljivanju: “Znam kako ću se osjećati sutra... Kada ću htjeti viknuti na sav glas: “Danas ne palite lutku, danas palite svaku majku koja se bori kroz milijun bolnih postupaka kako bi dobila svoje dijete, svaku majku čije dijete voli istospolnog partnera... svaku majku koja je drukčijeg mišljenja ili druge nacionalnosti... I dok će to vama biti zabavno, meni će suza poteći niz lice i neću biti jedina.” Ima li ikakve šanse da, bez obzira na svjetonazore, lijeve i desne, ovakva i slična pisma probude onu prvu iskrenu i osjećajnu Hrvatsku? Nadajmo se. Nadajmo se i da ovakva ovogodišnja spaljivanja nisu zaista uvod u neko novo-staro doba spaljivanja knjiga, kuća, institucija, ljudi...

Bezosjećajnost i nedostatak smisla za ono što je dobro možemo smatrati svojom najdubljom krizom. To nikakve veze nema s ekonomijom, recesijom i besparicom. Možda jednostavno nismo zaslužili da nam bude bolje.

>>Gay dijete iz epruvete nije spaljeno, organizatori: Htjeli smo ismijati referendum o braku

>>Svjetina pali slabe i nemoćne – Mesopust je novinar koji je pisao o aferama bivšeg gradonačelnika

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije