Po životu prof. dr. Veljka Đorđevića, uglednog zagrebačkog psihijatra, pisca i profesora koji na Medicinskom fakultetu predaje i u svojoj 72. godini života, mogao bi se snimiti uzbudljiv film ili napisati intrigantan roman. Poput svake biografije, i njegova može zvučati suhoparno, ali ne i siromašno. Djetinjstvo u poratnom Zagrebu i Osijeku, profesionalni put na koji je odvažno krenuo uz strogog i zahtjevnog zagrebačkog psihijatra svjetskog glasa, profesora Vladimira Hudolina, vođenje stotina i stotina popularnih radijskih i TV emisija poput “Ekspertize dr. Veljka Đorđevića”, već sedam romana kojima je ozbiljno zaplovio književnim vodama – samo su neke od tema i smjernica kojima bi scenarist takvog biografskog filma mogao krenuti. Ipak, najprije bi morao sjesti s njim i poslušati njegove priče. U tom trenutku ništa više nije ni šturo ni suhoparno i život i rad Veljka Đorđevića pretvara se u uzbudljiv niz doživljaja, promišljanja, profesionalnih iskustava i duhovitih anegdota koje je u ovom intervjuu za Večernji list, koji je godinama pratio njegovu karijeru i za koji je on osamdesetih i pisao, nesebično podijelio s nama.
Majka me rodila u liftu u Vinogradskoj. Poslije sam tamo proveo najbolje profesionalne godine

Psihijatar, književnik i profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu ima životopis po kojemu bi se mogao snimiti uzbudljiv film: u intervjuu prvi put iznosi brojna zanimljiva profesionalna iskustva i duhovite anegdote iz života
Za liječnika je važno koliko je izlječio ljudi.Sve drugo je sporedno.Samo treba reći istinu.