Kina je odlučila Zapadu pokazati zube: svojim duhovnim učiteljem i filozofom Konfucijem “napast” će Nobela. Samo dan prije službene dodjele Nobelove nagrade za mir kineskom disidentu Liu Xiaobu Kina će dodijeliti vlastitu nagradu za mir. Prema obrazloženju odbora za dodjelu ove novoutemeljene nagrade, ona treba odražavati “miroljubive namjere kineskoga naroda”. Već je poznat i prvi laureat, a to je na Zapadu malo znan bivši potpredsjednik Tajvana Lien Chan.
Suradnja s vladom
Kako pišu svjetski mediji, ideja o dodjeli kineske nagrade za mir prvi je put pokrenuta 17. studenoga ove godine, i to u tabloidu (!) bliskom Komunističkoj partiji. Samo nekoliko tjedana nakon “pokretanja inicijative” osnovan je odbor za dodjelu nagrade pod nazivom “Konfucijeva nagrada za mir”.
Za prvog dobitnika izabran je bivši potpredsjednik Tajvana Lien Chan zbog svog doprinosa “u građenju mostova između Tajvana i matične zemlje”. Priznanje prati i svota od 100.000 juana (11.300 eura). Odbor za dodjelu tvrdi da nije produljena ruka Komunističke partije, ali ne krije da blisko surađuje s kineskim ministarstvom kulture. Hvale se da je njihova nagrada veća od Nobelove jer Kina ima “više od milijardu stanovnika”, a Norveška je mala zemlja i odbor joj je pristran. Zanimljivo je da su među kandidatima za “kineskog Nobela” bili i Nelson Mandela i Bill Gates, ali ipak je pobijedio susjed s Tajvana. Ovo nije prvi put da neka zemlja uvodi vlastitu nagradu za mir zbog neslaganja s odlukom Nobelova odbora. Nešto slično učinili su i najveći diktatori XX. stoljeća, Hitler i Staljin.
Pritisak na države
Kineska je vlada na odluku o dodjeli Nobelove nagrade za mir Liu Xiaobu reagirala prilično ogorčeno. Tako je ministarstvo vanjskih poslova odluku okarakteriziralo kao “antikinesku farsu”. Kina je snažno pritiskala države da se ne odazovu službenoj ceremoniji dodjele Nobelove nagrade koja se treba održati sutra u Oslu. Do sada je 20-ak država prihvatilo “prijateljsku sugestiju Kine”. Hrvatska nije među poslušnicima.
ovo će biti nešto ko Lenjinova nagrada do koje nitko van Istočnog bloka nije držao.