Ja sam vam poput većine Hrvatića – svejedno mi je u kojoj će izbornoj jedinici moj glas otići u vjetar. Ili u kojoj će se utopiti u masi. Neće biti prvi ni zadnji put. No, za razliku od većine, ja ću svoju dužnost ispuniti pokornim odlaskom na izborno mjesto, gdje god mi ga skrojili. Ovca na pašu ili ovca na klanje, pitate me sad? Ovo drugo prije ili kasnije, ali glasat ću (se), dokle god sam ovdje.
Sviđa li mi se kroj izbornih jedinica koji nam nudi Veliki Krojač? Ne baš. Ne vjerujem ni da je on sam sretan, jer zna, što god napravio, to neće biti haute couture, već samo hrvatski patchwork. Krpa na zakrpu. Načelno taj izborni kroj sezone nije ništa gori nego do sada. A pri tom, što god zborili kritičari, ipak papirnato rješava zahtjev Usuda – ujednačavanje izbornih jedinica. Pravo je pitanje trebam li se time zadovoljiti,? Mogu li zamisliti bolji kroj? Svakako, barem prema mojim mjerilima. No, tu se vraćamo na početak – moj glas opet odlazi u vjetar. Dobro, ponekad i glasno u eter. Ali mnogi će reći da je to ionako isto.