Već pri ulasku u Donju Bebrinu bilo je jasno – ovdje se poklade ne shvaćaju olako. Smijeh se razlijegao selom, pjesma je pratila povorku, a maske su se redale, jedna luđa od druge. Tradicionalni Bebrinski utorak još je jednom potvrdio status jednog od najurnebesnijih i najrazigranijih pokladnih događaja u Slavoniji, onog o kojem se priča prije i nakon, a koji se u kalendarima upisuje debelim flomasterom.
Tko je tog utorka zalutao u selo, brzo je shvatio da se ovdje brišu sve granice – između mladih i starih, tradicije i suvremenosti, stvarnosti i satire. Žene su bez zadrške uskočile u muške uloge, muškarci su se s jednakim guštom transformirali u žene, a neobična vozila, improvizirane scenografije i duhovite scene pretvorile su Donju Bebrinu u pozornicu kolektivne mašte.
Povorka maškara prošla je selom uz pjesmu, šalu i nezaobilazne dosjetke, zaustavljajući se na postajama koje su nudile poznate bebrinske specijalitete. Smijeh je bio glavni začin, a dobra volja zajednički nazivnik svih sudionika. Satira je bila nježna, ali precizna, aktualna, ali nikad zlonamjerna – upravo onakva kakvu poklade i traže. – Svake godine željno iščekujemo pokladni utorak. Unatoč tome što je bilo hladno i radni dan, što nam uvijek predstavlja problem, skupila se dobra ekipa i bilo je jako veselo – istaknula je Anita Mirković, voditeljica KUD-a Kolo iz Donje Bebrine.
Dodaje kako se duh poklada mijenja, ali ne gubi: – Maske više nisu isključivo tradicijske kao nekad, ima i onih modernih koje mladi pokupe na televiziji i internetu i savršeno se uklope s nama. Imali smo četiri postaje s poznatim bebrinskim specijalitetima i mislim da su svi sudionici uživali. Posebnu draž cijelom događanju dala je činjenica da se u povorci nije moglo jasno razlučiti tko je sudionik, a tko gledatelj. Granica se, kako to u Bebrini biva, vrlo brzo briše – svatko tko se zatekne na ruti povorke lako postaje njezin dio. Smijeh, dobacivanja i spontani komentari stapali su se s glazbom i pjesmom, a cijelo selo disalo je u istom ritmu.
Maske su, osim humora, nosile i prepoznatljivu dozu lokalnog štiha. Bebrinci su se poigrali aktualnim društvenim pojavama, svakodnevnim situacijama, ali i vlastitim navikama, ne štedeći ni sebe ni druge. Upravo ta sposobnost autoironije, da se na vlastiti račun nasmije bez zadrške, ono je što Bebrinski utorak izdvaja od mnogih drugih pokladnih manifestacija.
Nije nedostajalo ni improvizacije – od kostima složenih "u zadnji čas", do kratkih performansa koji su nastajali usput, na licu mjesta, potaknuti reakcijama publike. Nakon obilaska sela, povorka se slila pred mjesni dom gdje je zaplesano veliko pokladno kolo – prizor koji se u Bebrini ne propušta. Tu se slavilo, pjevalo i nazdravljalo kraju poklada, baš kako i priliči.
Večernji dio programa preselio se u mjesni dom, gdje je atmosferu dodatno zagrijao tamburaški sastav Zdenac. Plesni podij brzo se ispunio, a umor se, barem na jednu večer, nije priznavao. Kao simbolični vrhunac dana, spaljena je tradicijska bebrinska maska – medo od slame – čime je pokladno ludilo i službeno privedeno kraju.
No Bebrinski utorak nije samo dan za odrasle. Njegova čar počinje već ranije, dječjim pokladnim običajem Mastibrk-kolombrk. Mališani iz Donje Bebrine i okolnih sela, odjeveni u narodne nošnje – dječaci u ženske, djevojčice u muške – obilazili su selo pjevajući staru pjesmicu "Mastibrk-kolombrk, nataci mi salandrk". Štapići s naticanim kobasicama, slaninom i kolačima oko rupe te obavezna luča u ruci prizori su koji se pamte i prenose dalje.
Pučki pripovjedač i pisac Mata Baboselac podsjeća koliko je ta tradicija duboko ukorijenjena: – U Donjoj Bebrini oduvijek je bilo tradicijsko maskiranje u strašne i lipe šafingare. Drago mi je da se to održalo do danas. Manifestaciju već više od 40 godina organizira KUD 'Kolo', ali prihvate je svi. Odazove se cijelo selo, ali i puno ljudi iz okolnih mjesta. Tko god dođe, dobro je došao – kaže Baboselac.
Upravo to zajedništvo čini Bebrinski utorak posebnim. Ovdje poklade nisu samo maskiranje, nego prilika da se selo nasmije samo sebi, da se tradicija živi, a ne samo pamti. I zato, dok god se u Donjoj Bebrini čuju smijeh, pjesma i zveket tamburica, jedno je sigurno – pokladna ludnica ovdje neće utihnuti.
Otvori KEKS Pay
