Premda neki povjesničari ističu kako “božićne
jaslice” datiraju još iz ranog srednjeg vijeka,
smatra se kako je popularni svetac i velik ljubitelj životinja sveti
Franjo Asiški prvi priredio božićne jaslice. Franjine
božićne jaslice u mjestu Greccio, u Italiji, bile su 'žive' i pod
otvorenim nebom, sa živim likovima djetešca Isusa, majke
Marije i Josipa, sa živim pastirima i stvarnim volom, magarcem, ovcama
i janjcima.
Božićne jaslice bile su izraz duhovnosti Franje Asiškog i on
je želio da njegovi suvremenici osjetno dožive blizinu i toplinu Božje
ljubavi. Tradicija jaslica iz Italije proširila se u
srednju Europu, a onda i po čitavom svijetu. Jaslice su se u
hrvatskim krajevima počele izrađivati, tvrde naši etnolozi,
početkom 17. stoljeća. Smatra se da su prve naše jaslice
bile na Košljunu. Danas su uz božićnu jelu sinonim za jedan
od najvećih kršćanskih blagdana.
- Božić je prigoda da se sretnemo sa živim Kristom, a jaslice su tu da
nas vode, približe Kristu. One nas podsjećaju na to da je
Isus preko ljudske obitelji došao na Zemlju i
da se do njega dopire duhom
zajedništva. One nam govore i o onome što možda
nije zapisano te tako proširujemo tumačenje svetog
pisma - kaže rizničarka zagrebačke katedrale sestra Lina.
U svakoj štalici nalaze se i životinje koje su malom Isusu
donosile stvarnu toplinu, a danas, tumače teolozi, unose toplinu u
obitelj koja u duhu zajedništva očekuje Božić.
Preporučuje se da se svi elementi izrađuju od
prirodnih materijala. Jaslice se uz božićno drvce
nalaze u gotovo svim crkvama, a mnoge obitelji imaju svoje jaslice, to
više što je izrada jaslica zbog povećanja
životnog standarda postala dostupna i kućanstvima s prosječnim
primanjima.
POVIJEST Štalica je danas uz jelu sinonim za jedan od najvećih kršćanskih blagdana
