Raznolikost među svim državama svijeta i njihovim stanovništvom danas je golema. Pristup resursima znatno im varira. Veličina populacije, demografski trendovi, socijalna struktura, ekonomski potencijal, politički interesi, stabilnost vlada, vojna moć i međunarodni savezi različiti su za doslovno svaku od gotovo dvije stotine zemalja i teritorija svijeta.
U takvom fragmentiranom svijetu, u kojem svaka nacionalna država pokušava slijediti svoj vlastiti put, je li uopće moguće definirati ciljeve za cijelo čovječanstvo, kojih bi se svaka zemlja u svijetu bila voljna pridržavati? Na prijelazu tisućljeća organizacija Ujedinjenih naroda pokušala je postići upravo to: definirati skup univerzalno prihvatljivih ciljeva koje će podržati sve njezine države članice. Očekivalo se da će nacionalne vlade dati političku podršku postizanju dogovorenih ciljeva do 2015. godine. Ti su ciljevi postali poznati kao, već spomenuti, Milenijski razvojni ciljevi. Oko kojih je osam ciljeva, dakle, uspješno postignut dogovor baš svih vlada?
Čini se da svi želimo živjeti u svijetu u kojem svaki čovjek svakodnevno ima pristup hrani te barem malo novca. Dakle, iskorjenjivanje gladi i ekstremnog siromaštva bio je sjajan prvi cilj. Kako bi se prepoznala važnost obrazovanja za perspektivu ljudi u kasnijem životu, drugi je cilj tražio da svaka osoba stekne barem osnovno obrazovanje. To je dovelo do još jednoga vrlo progresivnog cilja, trećeg po redu, koji je tražio osnaživanje uloge žena svugdje u svijetu i promicanje ravnopravnosti spolova. Nadalje, pitanja koja su izravno ili neizravno povezana s unapređenjem globalnog zdravlja također su bila istaknuta među Milenijskim razvojnim ciljevima. Oko četvrtog i petog cilja bilo je vrlo lako složiti se: djeca i trudnice ne bi trebali umirati od uzroka koji se mogu spriječiti ili liječiti, a globalna smrtnost rodilja i predškolske djece trebala bi biti znatno smanjena. Šesti cilj bio je borba protiv pandemijskih zaraznih bolesti kao što su AIDS, malarija i tuberkuloza. Sedmi cilj prepoznao je ograničenost resursa na Zemlji pa je pozvao na osiguranje održivosti našeg okoliša. Konačno, osmi cilj zahtijevao je povećanu globalnu suradnju i partnerstvo kako bi se postigla prihvatljiva razina razvoja u svim zemljama.
Ovi jasno definirani ciljevi mobilizirali su investitore, stručnjake, političare i ljude na terenu, poput voditelja razvojnih programa. Planovi su bili razmotreni i razrađeni, a napredak stalno praćen i mjeren. Tijekom dvadesetpetogodišnjeg razdoblja između 1990. i 2015. godine postignuti su mnogi važni rezultati.
Udio pothranjenih ljudi u zemljama u razvoju smanjen je s 23% na 13%, dok je udio onih koji žive u apsolutnom siromaštvu opao s 50% na 14%. U međuvremenu stopa upisa djece u osnovnu školu dosegla je 91%. Došlo je do znatno veće ravnopravnosti spolova pri njihovu pristupu svim razinama obrazovanja. Istodobno, prosječan udio žena u zastupničkim domovima gotovo se udvostručio svuda u svijetu, ali još uvijek ni približno ne zadovoljava jer samo jedno od pet zastupničkih mjesta trenutačno zauzima žena. Velik je napredak učinjen u osiguravanju održivosti okoliša: materijali koji oštećuju ozonski sloj gotovo su izbačeni iz uporabe, više od 90% svjetske populacije ima pristup pitkoj vodi, a udio gradskog stanovništva koje živi u sirotinjskim četvrtima smanjen je s 40% na 30%. Oko 95% svjetske populacije steklo je do 2015. godine signal mobilnog telefona, a gotovo polovina stekla je pristup internetu. Konačno, službena pomoć za razvoj od bogatih zemalja više se nego udvostručila tijekom 25 godina, na iznos od 135 milijardi dolara u 2015. godini.
Među trima zadanim ciljevima koji su bili važni za globalno zdravlje smrtnost djece smanjena je za više od polovine, a smrtnost majki za 45%. Masivni pozitivni pomaci postignuti su u kontroli AIDS-a, malarije i tuberkuloze – broj novih infekcija smanjen je 40%. To znači da je gotovo osam milijuna smrtnih slučajeva povezanih s HIVom izbjegnuto korištenjem antiretrovirusnih lijekova, šest milijuna smrti zbog malarije izbjegnuto uporabom protumalarijskih lijekova i mreža tretiranih insekticidima, a čak 35 milijuna smrtnih slučajeva povezanih s tuberkulozom izbjegnuto pravilnom prevencijom, dijagnozom i liječenjem između 1990. i 2015. godine.
Stoga se Milenijski razvojni ciljevi za 2015. godinu danas uglavnom pozdravljaju kao uspješna inicijativa te primjer snage organizacije Ujedinjenih naroda. Bilo je dosta rasprava o tome kako najbolje produljiti i proširiti plan rada na tih osam ciljeva. Postignut je dogovor kako će osam izvornih Milenijskih razvojnih ciljeva zamijeniti čak 17 novih, tzv. ciljeva održivog razvoja, koji će biti šire definirani te znatno više multisektorski, kao i otvorenog roka trajanja. Ciljevi održivog razvoja uglavnom u sebe uključuju sve izvorne Milenijske razvojne ciljeve, ali također obuhvaćaju i neke dodatne smjernice o temama koje postaju sve važnije ljudskim zajednicama na svim dijelovima našeg planeta, a odnose se na život u 21. stoljeću. Novi ciljevi traže uporabu energije koja bi trebala postati pristupačnija, pouzdanija, modernija i učinkovitija, uz povećan udio energije dobiven iz obnovljivih izvora. Postavljeni su ciljevi za gospodarski razvoj i planirane razine potrošnje koje mogu podržati globalni, regionalni i lokalni kontekst. Globalni trend masovne i brze urbanizacije doveo je do novih razmatranja razvoja infrastrukture kako bi se podržao život u velikim gradovima. Povećana je i zabrinutost zbog globalnih klimatskih promjena, što je dovelo do povećanoga političkog angažmana u rješavanju problema. Stari i novi sukobi u svijetu doveli su do uvrštenja ciljeva o promicanju trajnog mira u mnogim regijama, kao i o poštivanju ljudskih prava svih vlada.
Premda se ciljevi povezani s globalnim zdravljem ne pojavljuju kao posebno istaknuti u novim, Ciljevima održivog razvoja, kao što je bio slučaj s Milenijskim razvojnim ciljevima, svih 17 novih ciljeva trebalo bi imati blagotvoran učinak na zdravlje cjelokupne ljudske populacije. U Milenijskim razvojnim ciljevima identificirani su mnogi zdravstveni problemi koji su zahtijevali hitnu pažnju, poput prevencije smrti rodilja i djece ili poput akcije zauzdavanja globalnih pandemija zaraznih bolesti. S velikim napretkom postignutim u njihovoj kontroli, Ciljevi održivog razvoja stavljaju veći naglasak na višedisciplinarnu akciju protiv zajedničkih čimbenika rizika koji su temelj mnogih ljudskih bolesti – od borbe protiv siromaštva i nedostatka obrazovanja, osnaživanja žena, osiguravanja mira, čiste vode, sanitacije i dovoljnih količina energije za svakoga do planiranja i nadzora potrošnje, optimiziranog urbanog razvoja i zaštite okoliša. Postizanje tih ciljeva do 2030. godine značilo bi zdravije i ispunjenije živote za milijarde ljudi koji su danas još uvijek lišeni takvih mogućnosti.
Globalistička propaganda