Milan Gnjidić Zeko (58) i pravomoćno je oslobođen optužbi za sudjelovanje u ratnom zločinu u Škabrnji. Njemu se u odsutnosti sudilo na Županijskom sudu u Splitu, a nepravomoćna presuda je donesena u studenom 2023. Na nju se žalilo tužiteljstvo, no žalbu im je odbio Visoki kazneni sud (VKS) pa je presuda sada postala pravomoćna. Prema optužnici, Gnjidić se teretio da je 18. studenog 1991. oko 11.30 sati u Škabrnji, kao pripadnik tzv. Drugog specijalnog voda Teritorijalne obrane Benkovac, znanog kao i Dobrovoljački vod, a nakon što je ta postrojba, provodeći politiku velikosrpske agresije na Hrvatsku, slomila otpor branitelja Škabrnje, nakon čega je došlo do masovnog uništavanja stambenih i gospodarskih objekata u mjestu te mučenja, zlostavljanja i ubijanja zarobljenih osoba, sa sada pokojnim Ljubišom Vučičevićem i više nepoznatih osoba iz svog voda, zlostavljao i ubio zarobljenog hrvatskog vojnika Antu Ražova.
Zarobljenog Ražova su, prema optužnici, pripadnici paravojne srpske postrojbe na predjelu Krčmetina bacili na pod. Tukli su ga nogama i kundacima po cijelom tijelu, gazili po njemu nogama i udarali mu glavom u asfalt te su ga gušili. Dok je Ražov ležao i jaukao od bolova, tvrdilo je tužiteljstvo, Gnjidić mu je prišao i odsjekao mu lijevo uhu, nakon čega mu je sada pokojni Vučičević pucao u glavu. Ražov je od zadobivenih ozljeda preminuo. Inače nakon pada Škabrnje, 19. i 19. studenog 1991. pripadnici srpskih paravojnih postrojbi su ubili 48 osoba.
Tužiteljstvo se žalilo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te su predlagali da se prvostupanjska presuda ukine. No VKS im nije dao za pravo te je potvrdio prvostupanjsku presudu. Tužiteljstvo je u žalbi navelo da je sud u potpunosti ignorirao, po njima, krucijalni dokaz, a radio se o bilješci dvojice oficira JNA, kapetana Sime Rosića i majora Milivoja Ostojića od 8. ožujka 1992.. Oni su u ime JNA istražujući zločin sastavili zabilješku u kojoj je navedeno da je "Gnjidić oskvrnavio leš" muškarca starog 35 godina kojeg je prije ubio Vučičević. Utvrdili su i da su ubojstva u navedenim mjestima "počinili pripadnici specijalne jedinice TO Benkovac, odnosno dobrovoljci iz Srbije, s tim da su dobrovoljci iz Srbije ubijali u Škabrnji".
Prvostupanjski sud je smatrao da je riječ o dokumentu koji ima samo spoznajnu snagu, s čime se tužiteljstvo nije slagalo. Međutim VKS tužiteljstvu ne daje za pravo te pojašnjava da su razlozi prvostupanjskog suda jasni dok je "druga stvar što žalitelj te razloge ne prihvaća te iznosi i interpretira svoju subjektivnu ocjenu izvedenih dokaza" - Suprotno navodima državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja dokaznu građu argumentirano i valjano ocijenio, pravilno utvrdio činjenično stanje i s pravom zaključio kako nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje se optužuje - naveo je VKS.
Očitujući se o bilješci dvojice oficira JNA, VKS je naveo da je riječ o službenoj bilješci koja je rezultat kriminalističko - operativnih radnji koje sadržajno odgovaraju izvidima kaznenog djela, neovisno o tome što su je sačinili pripadnici obavještajne službe JNA. Po VKS, to nije dokaz, pa se zato nije kao nezakonit mogao izdvojiti iz spisa, ali se na njemu nije mogla ni temeljiti presuda. VKS je naveo i da je prvostupanjski sud ispravno cijenio iskaz svjedokinje koja je u međuvremenu preminula. No ta svjedokinja je bila očevidac događaja, ali nije prepoznala Gnjidića kao počinitelja ni po izgledu ni po imenu, već je samo navela da su "Ražova ubila dvojica maskiranih i zmazanih četnika".
Prvostupanjski sud je smatrao da je nesporno utvrđeno samo da se Gnjidić u inkriminirano vrijeme nalazio na benkovačkom području, no niti jedan drugi izvedeni dokaz, materijalni ili personalni, nije na nedvojben način ukazao na njega kao počinitelja zločina, a s tom ocjenom se sada složio i VKS.
Otvori KEKS Pay
