Prije nego što je hrvatski rukomet vratio u svjetski vrh, islandski trener Dagur Sigurdsson napravio je sve što bi trebao napraviti svaki hrvatski političar kad preuzima odgovornost u javnim poduzećima, u ministarstvima ili na drugim dužnostima u državi. Prvo je okupio najbolje igrače koje je imao na raspolaganju, zatim je organizirao temeljite pripreme, predstavio igračima program i cilj rada, podijelio zadatke i prenio na njih odgovornost za konačan rezultat. Prvi stranac na čelu jedne trofejne reprezentacije došao je iz zemlje koja je, uz Vatikan, prva priznala Hrvatsku pa je i zbog toga bio dobro primljen. Nije postavljen po stranačkom ključu, da mu to bude istočni grijeh, na čelo hrvatske reprezentacije došao je na temelju profesionalne biografije, bez ikakve političke protekcije. U prvih nekoliko mjeseci imao je jedan veliki neuspjeh, na Olimpijskim igrama, i jedan još veći uspjeh na Svjetskom prvenstvu, i da s igračima dobije ovacije na Trgu bana Jelačića. Na sve četiri strane bilo je puno emocija, a malo ili nimalo politike, osobito one nepoželjne.
SPORTSKI USPJESI I GORKA STVARNOST
Otvori KEKS Pay
