Vjerojatno najpotresniji tekstovi koje sam imao prilike objaviti u ovih osam godina u Obzoru bili su oni kolege Josipa Bohutinskog naslovljeni "Ropstvo u narančastom". Josip je najprije odlučio redefinirati instituciju istraživačkog novinarstva koje se proteklih desetljeća svelo na dostavljanje dokumenata ili nekih vrsta objeda kojima jedna strana želi diskreditirati suprotstavljenu, s kojom je često do maloprije bila u partnersko-bratskim odnosima, a onda ih je gramzivost podijelila pa su si odlučili napakostiti. Novinari su, da ne bi morali priznati kako su samo puka transmisija zla u odrađivanju prljavosti, u takvim situacijama s predumišljajem tepali da su nekog boga otkrili. Jasno da nisu, osim pravog lica spremnosti da se uključe u igru zla. Josip je pošao od potpuno druge pretpostavke. Podmetnuo je leđa da bi iskustveno, iz prvog reda nepravde mogao svjedočiti funkcioniranju fašističkog modela današnjeg korporativnog kapitalizma u kojem je čovjek sveden na broj, na bezličnu kreaturu bez prava i ponosa, međusobno konfrontiranu imperativom zarade najmanjeg eura, ako je potrebno, i izrabljenog do stupnja o kojem smo učili u vrijeme ranog kapitalizma kada je navodni napredak temeljen isključivo na patnji.
Svijet neće ubiti klimatske promjene, nego klima odnosa među ljudima, nepravda i nasilje kapitala
Otvori KEKS Pay
