Kreće armija, najjača na svetu, kreće armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve će da vas smrska – pjevali su Minđušari iz Knina, koje je tijekom ratnih 90-ih okupio stanoviti Srđan Čoko. U vrijeme kad je Knin postao centar srpske pobune, ovaj prijeratni talentirani glazbenik i tekstopisac postao je jedan od žešćih generatora mržnje prema Hrvatima, uz potporu svog mentora Bore Đorđevića. No, sudbina je htjela da pogine u odori pobunjeničke vojske drugog dana operacije Bljesak oko Okučana u 31. godini života, dok su njegove pjesme “ostale kao svjedočanstvo o rađanju i gašenju Republike Srpske Krajine”, kako ga se i danas, o spomen-obljetnicama njegove smrti, prisjećaju nostalgični krajišnici. No, kakve sve to veze ima s Bajagom? Baš nikakve, iako tom beogradskom glazbeniku mala, ali glasna manjina ne da svirati u Hrvatskoj, tvrdeći da je Momčilo Bajagić 1993. dizao moral srpskim vojnicima u Kninu, izvodeći upravo spomenutu, četničku, pjesmu – a nije.
Dok se otkazivalo Tramovce11 ili Thompsona nije bilo nikakvog plakanja s balkana, ali kada se počne otkazivati Bajagama i Brenama onda se pada u nesvjest i zaziva demokracija. Lijevo-liberalni agresivci zazivaju demokraciju samo kad njima odgovara. Kada demokracija treba vrijediti i za drugu stranu onda im ne treba takva demokracija.